Tko se uplašio mirisa dima u predvečerje 15. rujna prolazeći Parkom Stara Trešnjevka, može odahnuti.  U unutarnjem dvorištu Centra za kulturu Trešnjevka od 17 do 21 sat uistinu se dimilo, žarilo i palilo, ali u sasvim pozitivne svrhe.

Marina Blažek u suradnji sa Sašom Martinović Kunović, voditeljicom Galerije Modulor, otvorila je program akcije „Trešnjevka se budi#4!“ u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka i projekta Mapiranje Trešnjevke.

Marina Blažek, umjetnica koja se bavi keramikom preko 25 godina, članica ULUPUH-a i izlagačica na brojnim domaćim i međunarodnim izložbama, posvetila se keramičarskoj umjetnosti te se stručno usavršavala pod mentorstvom brojnih keramičara u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj.

Na „Keramolabosu“ Marina je demonstrirala umijeće izrade keramičarskih radova za sve one kojima su nepoznate tajne ovog misterioznog i drevnog zanata.

„Posjetitelji su sudjelovali u procesu glaziranja već pečenih radova polaznika dječje radionice keramike i radova polaznika Marininog tečaja keramike u Centru za kulturu Trešnjevka. Tjedan dana ranije odradili su takozvano biskvitno pečenje, što znači da su ispekli osnovu.

Nakon glaziranja radova došlo je vrijeme za pečenje radova u peći čija se temperatura diže preko 950 stupnjeva. Taj dio Marina radi sama jer je proces jako opasan. Moraju se koristiti maska, rukavice i kliješta, a potrebno je i dobro poznavati proces pečenja. Posjetitelji mogu promatrati na sigurnoj udaljenosti, a pritom saznati puno o keramičarskom umijeću.“, objasnila je Saša Martinović Kunović.

Za svaki slučaj dvojica vatrogasaca bili su na dužnosti i stajali spremni na intervenciju prilikom svakog otvaranja užarene peći. Kako bi se spriječila oksidacija, radovi se iz peći stavljaju u kantu s piljevinom koja smanjuje dotok kisika. Nakon što se malo ohlade, stavlja ih se u kantu vode na naglo hlađenje. Ako se u vodu doda i brašno, na radovima nastaju efektne nepravilnosti i reljefi, a kipljenjem brašna dobivaju se rupice i brazde.

„Za ovakav rad potrebno je koristiti šamot glinu, smjesu obične gline i pečenog praha gline. Takva, ona može podnijeti vađenje na visokoj temperaturi, naglo hlađenje i stezanje glazure po predmetu bez da se raspukne.“, objasnila je Marina Blažek između dvije tura pečenja.

„Ovakva demonstracija strašno je atraktivna za ljude koji samo znaju što je keramika, ali ne znaju ništa ili vrlo malo znaju o procesu pečenja i izrade, od gline do gotovog rada. Šikljaju dim i plamen, usijani predmeti vade se iz peći zagrijanoj na 980 stupnjeva... Atraktivnost samog postupka navede ljude da postavljaju pitanja i razvijaju interes.“, rekla je Marina.

Posjetitelji nisu smjeli prelaziti sigurnosnu vrpcu, ali zato su Marini u pomoć priskočile prijateljice i kolegice keramičarke, Nadica i Roberta. 
Udružile su se u teškim dijelovima posla, poput otvaranja peći, prenošenja užarenih predmeta kliještima i pranja ohlađenih radova prije izlaganja na obližnjem stolu. Ispostavilo se da je timski rad nešto što je svojstveno keramičarima i što ih čini posebnom vrstom umjetnika.

„Keramičari su otvoreni, društveni, radišni i uvijek pomažu jedni drugima. Veže ih posebna vrsta zajedništva i nikad nisu ljubomorni na tuđi rad. To je i sasvim prirodno, budući da se keramika bavi zemljom i vatrom, prirodnim elementima koji privlače i zbližavaju ljude.“, objasnila je Nadica Eichorn, magistra umjetnosti keramike i Marinina prijateljica, voditeljica likovne grupe keramike u KNAP-u, Centru kulture na Peščenici.

Pečenje je dugotrajan proces, a kad se još k tome radi o nekoliko tura radova, sudionike „Keramolabosa“ ulovio je i mrak. Igra iskri u mračnom dvorištu obavijenom dimom stvorila je mistični ugođaj.

Otvaranje peći nalikovalo je na otvaranje tunela do užarene Zemljine jezgre, a iz nje su se oprezno vadili keramičarski uradci raznih oblika i veličina. Do 21 sat svi su radovi bili završeni i došlo je vrijeme da se plamen ugasi, a plinska boca pospremi.

Polaznici radionica i tečaja keramike u Centru za kulturu Trešnjevka svoje će radove, sada potpuno hladne, moći ponijeti sa sobom kao podsjetnik na ono što su radili i naučili pod vodstvom Marine Blažek, a onima koji su samo promatrali vjerojatno će se urezati u pamćenje i bez suvenira za uspomenu.

Ako ne zbog prizora razigranih iskri u mraku dvorišta, onda barem zbog mirisa dima koji će ih pratiti još neko vrijeme.