Kraj jednog uspavanog tjedna na kraju jednog neuobičajeno toplog i uspavanog babljeg ljeta koje je kratke rukave i ispijanje kave na terasama prenijelo s kraja ljeta do duboko u jesen.

Petak. I to ne bilo koji petak već petak trinaesti.

I to ne bilo koji petak trinaesti nego onaj petak trinaesti u kojem je kvartom zvonila budilica, a alarm su namjestili zaljubljenici u kvart okupljeni u projektu Mapiranje Trešnjevke koji su u suradnji s Centrom za kulturu Trešnjevka događanje organizirali u sklopu zagrebačke Artupunkture.

Nakon što je prvi dio manifestacije Trešnjevka se budi#4 pretvaranjem parkinga uz tramvajsku prugu u mjesto za druženje, šetnjom kroz betonsku džunglu, buvljakom i koncertom na placu te pečenjem keramike u dvorištu CeKaTe-a malko prodrmao od dugog ljeta uspavani kvart, drugi je dio otvoren buvljakom fotografske opreme smještenim u Park stara Trešnjevka.

Neki su susjedi došli ciljano, a neki su na kraju radnog tjedna prilikom svog uobičajenog prolaska kroz park ostali zatečeni štandovima preplavljenim fotografskom literaturom, objektivima, kućištima fotoaparata i raznom arhaičnom fotografskom opremom čija je namjena krajnje nepoznata neupućenom prolazniku.

Dimitrije, udobno smješten iza velikog broja fotografskih artefakata na svom štandu objasnio je kako opremu skuplja još od osnovne škole, kada se počeo baviti fotografijom, a kad ga je njegova strast dovela do problema s velikim brojem skupljenih predmeta počeo ih je na sajmovima razmjenjivati i prodavati.

„Iako štand većinom držim na buvljaku na Britanskom trgu i sve sam posvećeniji dokumentima, rado sam se odazvao pozivu na ovaj nesvakidašnji sajam i mogu reći kako sam iznenađen kako je ovo sve organizirano i mogu im samo uputiti pohvale“ izjavio je.

Onim za opremu manje zainteresiranim susjedima pažnju su privlačile stare fotografije izložene na užadi razapetoj među trešnjama. Niz fotografija izloženih uz stazu završavao je velikim panoom na kojem su predstavljene fotografije s natječaja koji dijeli naziv s manifestacijom.

Fotografi su slali do tri crno bijele fotografije snimljene na Trešnjevci u posljednjih šest mjeseci. Žiri je iznio svoje ocjene, a finalisti odnosno njihovi radovi, izloženi samo pod rednim brojem, na velikom su panou postavljeni pored papirića za glasanje i kutije u kojoj su se prikupljali glasovi publike za konačnu odluku o pobjednicima fotografskog natječaja.

„Trešnjevka se budi#4 dio je nastojanja Centra za kulturu Trešnjevka da kvartu nudi nešto novo i drugačije. Ovaj drugi dio, koji se odvija u sklopu Artupunkture i Zagreb Art platforme, posvetili smo crno bijeloj fotografiji pa imamo i buvljak, natječaj, izložbe i radionice posvećene toj tematici“ objasnila je Lovorka Mihanović iz CeKaTe-a dok je prolaznike poticala na proučavanje izloženih fotografija i glasanje.

Glasati se moglo sve dok je dnevno svijetlo omogućavalo ocjenjivanje, a samo dvadesetak metara dalje, na livadi, u hladu su postavljeni stol, plakati i redovi stolica koji su se počeli popunjavati netom prije nego što je jedan osebujan čovjek na osebujan način predstavio osebujnu knjigu osebujnog naslova.

Zoran Jurić ili Čuvar Tratinske, kako ga mnogi nazivaju zbog navike sjedenja pred antikvarijatom Trešnja, u kojem knjiga ima toliko da se u njega ne može ni ući, u parku je promovirao knjigu naziva U traganju za ljepotom mog osobnog postojanja.

„Pojam lijepog istražuje se već tisućama godina i s ovom knjigom ja tu istragu samo nastavljam. Pa čak je i ova, za mene predivna, promocija u ovom ambijentu, s ovom pažljivom publikom i finim osjećajem i nabojem koji sam doživio, kao jedna od osnova mog osobnog poimanja lijepog, nastavak tog istraživanja“, rekao je autor nakon promocije i dodao:

„U toj svojoj potrazi za odgovorima na praiskonska pitanja o tome tko sam, što sam, što tražim, gdje idem i za čim lutam usmjerio sam se na samu suštinu pojma lijepog, a za mene je važan dio toga ljepota tiskane knjige. Papirnate su knjige dio našeg identiteta i molio bih sve ljude da ih ne bacaju nego da ih spašavaju i čuvaju za sljedeće generacije. I za sto godina netko bi im mogao reći: Hvala.“

Kad je, kako sam sebe ponekad naziva, Čuvaru papirnate knjige ostala još odluka o tome želi li i svoju knjigu dodati među onih 40.000 koje drži u 18 kvadrata svog antikvarijata, na trešnjevačkom placu počela se okupljati oveća skupina susjeda koji nisu željeli propustiti početak još jedne od sve popularnijih šetnji u organizaciji Mapiranja Trešnjevke.

Vanja Radovanović zainteresirane je šetače poveo stazama kojim su tekli Iščezli trešnjevački potoci. Šetači su uz prigodne pauze tijekom kojih je Vanja nudio obilje informacija, s trešnjevačkog placa, gdje je Kuniščak utjecao u Jelenovac krenuli Trakošćanskom ulicom prema Domu sportova prateći smjer, sada podzemnog potoka kojemu se, prema Vanjinoj priči, može zahvaliti i za postojanje drvoreda i zelenih površina uz ulicu.

Dok su se šetači upoznavali s tajnim mjestima na kojima su davno u kvartu boravile patke počeo se spuštati mrak, ali ni to nije zaustavilo opsadu na štandove koji su u Parku stara Trešnjevka, namjerno ili slučajno, postavljeni tik do ulaza u dječje igralište.

Tu je svoj „izlagački nastup“ nazvan Sajam nemogućih naprava smjestila ekipa iz udruge Radiona. Strateški smještene „uradi sam“ retro konzole s igricama, zvučni eksperiment sa strojem koji je u slušalice, s odgodom, puštao izgovoreno u mikrofon i igračka na kojoj se moglo nadmetati paljenjem niza lampica u boji bili su pod stalnom opsadom.

Od najmanjih, nesvjesnih činjenice da igraju igrice koje su obilježile djetinjstvo njihovih roditelja, pa do onih koji su evocirali nekadašnju vještinu, osvijetljeni gumbi, ekrani i šarene lampice bili su mnogima u fokusu interesa od postavljanja štanda, a s dolaskom mraka taj se interes još pojačao ostavivši nekolicinu u promišljanju o tome kako bezbolno dijete odvojiti od šarenila i odvesti ga kući.

„S ove strane izložili smo takozvane retro konzole i elektronske igračke koje su izradili naši članovi. Kako su među našim aktivnostima uz elektroniku i razne druge aktivnosti poput drvodjeljstva i dizajna s druge strane izloženi su i neki radovi s našeg kampa, ali na sajmove, najradije, nosimo ove interaktivne izloške“, pojasnili su Tomica i Viktor zašto se pred štandovima Radione povremeno stvaraju i redovi.

„A donijeli smo i neke nove stvari među kojima bi istaknuli Out of body experience. Kada ga stavite na sebe, a nosi se poput ruksaka, pomoću naočala za virtualnu stvarnost možete gledati sebe i svoje kretanje s leđa. Kao da vodite sami sebe kroz igricu. To je jedno neobično iskustvo“, dodali su uz široke osmjehe.

Oni dovoljno hrabri pažljivo su se kretali uronjeni u „izvantjelesno iskustvo“, a šareni gumbi pritiskali su se s jednako velikom entuzijazmom i kada su neki od umornih šetača povratnika s veseljem promotrili gungulu na putu prema Maloj galeriji CeKaTe-a gdje je umjetnica Gordana Bakić postavljala svoj Otvoreni atelje.

„Odlučila sam iskoristiti ovaj trenutak i u ovom prostoru izložiti neke od radova koje inače ne izlažem jer su u svojoj naravi zapravo eksperimenti koje crtam za samu sebe. Opisala bih te radove kao intimne, ali i prostor je takav pa osjećam kako bi ih tu trebala izložiti.“, ispričala je autorica.

„Sam Otvoreni atelje, je zapravo trenutak i prostor u kojem se može autora upoznati i popričati s njim. Kao Trešnjevčanka zaljubljena u ovaj kvart već dugo želim baš u kvartu prezentirati svoje radove pa je ovo i prilika za jedno novo iskustvo i ispunjenje te moje stare želje“ dodala je.

A vani, u parku, osvijetljeni gradskom rasvjetom, marljivi su suradnici Centra za kulturu Trešnjevka raspremali štandove i pakirali opremu.

Time je priveden kraju prvi dan drugog dijela manifestacije Trešnjevka se budi#4, a program se nastavlja pretvaranjem Ozaljske i Tratinske ulice u izložbeni prostor za stare fotografije te raznim događanjima kroz cijeli idući tjedan.