Premijerna izvedba predstave Dražen 22. listopada popunila je gledalište Gradskog kazališta Trešnja. U režiji Paška Vukasovića predstava je to o životu Dražena Petrovića.

Iako je njegovo ime danas prvo koje padne na pamet kad netko spomene najboljeg hrvatskog košarkaša ili Mozarta predstava se bavi životom košarkaške legende u vrijeme kada je on bio samo – Dražen i kada se ono što danas znamo o njemu još nije dogodilo.

Prije no što je započeo svoju košarkašku karijeru i na njenim samim začecima, bio je poznat kao sin, brat i prijatelj, klinac koji je pratio starijeg brata u stopu i sanjao o košarkaškoj karijeri.

Emotivna i dinamična predstava evocirala je uspomene na odrastanja u osamdesetim godinama, obiteljske i prijateljske odnose, te svevremenski odnos braće. 

Nakon uspješne premijere ravnateljica Kazališta Višnja Babić dočekala je oduševljenu publiku, kolege i prijatelje, a uskoro su im se pridružili redatelj i glumci.

Na izvedbi su im čestitali i Biserka Petrović i Aleksandar Aco Petrović, Draženova majka i brat, čiji se likovi također nalaze u predstavi, a igraju ih Silvio Mumelaš i Daria Knez Rukavina .

Kazališna ekipa i publika zajedno su proslavili uspješnu premijeru i Draženov rođendan uz druženje, piće i tortu, a veselje je potom preneseno u Cherry Tree (Fantasy&Beer Pub) u prostoru kazališta.

Predstava „Dražen“ priča je o odrastanju, radu i ustrajnosti, ali jednako i o sportu. Biografska priča temeljena na razgovorima sa stvarnim akterima u Draženovom kasnom djetinjstvu i adolescenciji, obitelji i prijateljima, razvija se kroz košarku kao provodnu nit njegovog života.

„Glavna poruka predstave je da se radom dolazi do rezultata, u bilo čemu. Draženovu priču i košarku koristimo kao primjer toga, ali ono se može primijeniti na bilo što čime se netko bavi ili želi baviti.“, objasnio je redatelj Vukasović.

Tematika sporta i njegovo postavljanje na kazališnu pozornicu gotovo je nepostojeća praksa na domaćoj kazališnoj sceni, ali redatelju Pašku Vukasoviću bila je to želja od završetka studija glume na Akademiji dramske umjetnost u Zagrebu.

„Cijelo djetinjstvo igrao sam košarku. Otkad sam završio glumu na Akademiji, imao sam želju glumiti u predstavi sa sportskom tematikom, ali to se ne radi kod nas. Ideja za ovu predstavu  pojavila se 2019. godine. Počeli smo raditi intervjue i tekst predstave. Korona nas je malo usporila, ali napokon smo ju uspjeli realizirati.“, naglasio je.

Na tekstu je radio s dramaturginjom Ivanom Vuković, a intervjuirali su Draženu bliske osobe, obitelj, prijatelje i kolege.

Postavu predstave čine glumci ansambla Kazališta Trešnja, izuzev Tonija Kukuljice, 25-godišnjeg dubrovačkog glumca koji igra glavnu ulogu Dražena Petrovića.

Matija Čigir (Spahija), Silvijo Mumelaš (Aco), Toni Kukuljica (Dražen) i Kruno Bakota (Boki) za potrebe uloga morali su ovladati osnovama košarke i vjerno prikazati taj esencijalni aspekt ove predstave na pozornici. Srećom, svi su imali neku poveznicu s košarkom, bilo kao igrači, bilo kao navijači.

„Ja sam iz Zadra i bio sam strastveni navijač u djetinjstvu, a išao sam i na utakmice. U tom smislu sam imao neki odnos prema Draženu Petroviću, a pogotovo prema Aci, koji je tada još bio trener Cibone, a kasnije i trener Zadra. Znam ih kao sportaše, trenere i javne ličnosti, ali nisam puno znao o njihovim životima i djetinjstvu, koje smo mi sada uprizorili.“, rekao je Silvio Mumelaš, u predstavi Draženov brat Aco.

„Pozabavio sam se košarkom prije nego što su krenule probe. Učio sam osnove, što s prijateljima, što uz pomoć nekih kineziologa i uspio svladati dovoljno koliko je bilo potrebno za predstavu.“, dodao je.

To im je omogućilo lakše svladavanje uloga i ostvarivanje vizije prave košarke na pozornici. Dakako, u razumnim granicama.

„To nije, niti treba biti, profi košarkaška izvedba, ali htjeli smo da ima „glavu i rep“ što se košarke tiče. U dijelovima predstave gdje se igra, glumci igraju  i što se dogodi, dogodi se – nekad pogode koš, nekad ne. Dogovor je da se ide dalje, kako god ispadne.“, objasnio je redatelj. U tom slučaju, glumci su izvrsno igrali te nedjelje, a brojne koševe publika je ispratila pljeskom i ovacijama.

Mladi glumci ansambla Gradskog kazališta Trešnja ovom su predstavom došli na svoje jer uloga za mlade bilo je napretek, posebice za muški dio postave, a uloge odraslih aktera priče odigrali su Daria Knez Rukavina kao majka Biserka, Krunoslav Klabučar kao otac Jole i Tvrtko Jurić kao trener.

„Tijekom rada na predstavi spontano se razvila jako ugodna suradnja. Svi smo gotovo stalno na sceni i cijelo vrijeme smo zajedno.“, rekao je Krunoslav Klabučar, glumac ansambla Kazališta Trešnja, pohvalivši cjelokupnu glumačku postavu i njihov rad. Iako je potpuno zadovoljan i zagrebačkom izvedbom prisjetio se šibenske pretpremijere, odigrane povodom zatvaranja Međunarodnog dječjeg festivala.

„Pretpremijera u Šibeniku bila je genijalna upravo zato što je to njihova priča. Predstava je bila tako dobro prihvaćena da su nam nakon izvedbe svako malo prilazili ljudi, čestitali nam i zahvaljivali. To je ipak nešto posebno, ne događa se to često.“, dodao je.

Što se košarkaških scena tiče, njegov lik provodi vrijeme na klupi i promatra igru, koja mu je kao glumcu napeta iz više razloga jer može poremetiti tok predstave.

„Recimo, ima trenutak u predstavi kad je baš potrebno promašiti koš! U većini scena nije presudno hoće li pogoditi ili ne. Veće je opterećenje bilo u sceni gdje je važno promašiti. Gušt mi je bilo sjediti iza na klupi i promatrati igru.“, uz smijeh se prisjetio Krunoslav, izrazivši olakšanje što je sve dobro prošlo.

„I dalje me strah lopte kao rekvizita. Lopta je opasna stvar. Ako nešto udari, odleti gdje ne bi trebala ili pomakne dio scenografije, to automatski ugrožava daljnji tijek predstave. Svi smo toga svjesni i trudimo se da publika ne primijeti kada nešto takvo dogodi. Važno je da se održi ritam predstave. Zasad je sve išlo po planu, baš me zanima kako će biti dalje.“, zaključio je.