Kiša često donosi neraspoloženje, ali katkad donese i dašak vedrine, posebice ako se nakon pljuska pojavi sunce koje, igrajući se kapima, iscrta boje spektra u luku na nebu.

Danas se tako sunce zaigralo nad Trešnjevkom, donoseći ne samo nadu u ispunjenje želja ili potvrdu biblijskoga obećanja o tome da potopa više neće biti, već je možda neke potaknulo da pokušaju pronaći njezin kraj kako bi iskopali ćup sa zlatom iz stare irske mitologije ili su možda pokušali protrčati ispod nje kako bi promijenili spol.

Veselje je razvilo svoju zastavu, a jedan je mališan prolazeći s majkom pokraj tržnice neprestano uzbuđeno pokazivao i govorio: “Duga! Vidi mama! Duga!”, te tako potvrdio kako se ushićenje prirodnim fenomenom loma svjetlosti nije samo zadržalo i tijekom stoljeća stvaralo legende, već se one i dalje stvaraju i stječu poklonike u svakome novom naraštaju.

Možda je to oduševljenje najbolje opisao engleski pjesnik William Wordsworth kada je napisao:

Moje srce poskoči kad promatram dugu na nebeskom svodu
Tako je bilo kad je moj život započeo
Tako je sada kada sam muškarac
Neka tako bude i kada ostarim, ili me pustite neka umrem