Dok nebrojeni trešnjevački četveronošci provode svoje pseće godine u ljenčarenju i jurcanju po kvartovskim livadama, Ramos i Colt imaju sasvim drugačiju životnu priču.

Belgijski ovčar Ramos i granični škotski ovčar (Border Collie) Colt specijalizirali su se za traženje ljudi u ruševinama i posvetili su najbolje godine plemenitom zanimanju spasilačkog psa.

Kao i njihova vlasnica i trenerica Ivana, članovi su DVD-a Prečko na čijem malom, ali dobro opremljenom poligonu i danas povremeno „protegnu noge“.

Osim sprava na kojima vježbaju kondiciju, ravnotežu i komande, na tornju za penjanje svladali su i strah od visine. “Većina pasa ne reagira dobro na visinu, ali ima i iznimaka. Kada je Ramos osvojio toranj, veselo je mahao repom”, uz smijeh se prisjetila Ivana, vatrogaskinja DVD-a i trenerica veselog dvojca.

Ramos i Colt počeli su vježbati već kao štenci. Dani su im jasno ustrojeni, a njihova Ivana ne zanemaruje ni svakodnevnu potrebu za istrčavanjem i raznim aktivnostima koja je tipična za pasmine kojima pripadaju.

Spasilački psi, radnim danom, ne jedu prije treninga, ali ova dvojica sretnika rade na igračke, pa to za njih ne vrijedi.  “Trening se sastoji od skrivanja igračaka koje imaju isti miris. Komande za traženje čovjeka moraju biti različite od komandi za traženje igračaka. Tako uče razliku”, objasnila je iskusna Ivana.

Psi spasioci posebno vole markirante, njihove ljudske pomoćnike, koji se skrivaju i glume izgubljene ili unesrećene osobe. A možda najviše vole to što ih nagrađuju tijekom vježbi dok Ivana izdaje naredbe.

U slučaju urušavanja, spasilački pas dolazi na mjesto nesreće i prvo anulira mirise svih prisutnih. Naučen je da se ne obazire na njih, nego da traži novi miris. Kada ga osjeti, prati ga dok ne dođe do mikrolokacije gdje je miris najjači. Potom to mjesto označi lajanjem.

“Psi su jako loši generalizatori. Zato moraju vježbati na različitim lokacijama, kako bi svaki put znali što trebaju raditi”, pojasnila je Ivana dok je prepričavala kako su ovi odvažni spasioci putovali su diljem Europe, trenirajući na ruševinama u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Češkoj, Austriji, Njemačkoj i Francuskoj.

Njihovo najjače osjetilo je njuh, a može se trenirati bilo gdje i bilo kada, u raznim terenskim i vremenskim prilikama. Lopticu će teže naći u visokoj travi, ali važno je da ne traže očima, nego nosom. Veći izazov je oduzimanje sposobnosti orijentiranja.

“Nakon bacanja loptice, zavrtiš ga oko svoje osi, a onda ga pustiš u potragu”, objasnila je Ivana, a Colt uspješno demonstrirao. Navodno im je njuh toliko jak da mogu nanjušiti žličicu šećera u vodi količine olimpijskog bazena, a tko zna kakve još tajne skriva neistražena pseća njuška.

Borderu i belgijaneru najteže pada takozvano odležavanje. Trenira ih se da čekaju na miru dok vlasnik radi nešto drugo. Prava noćna mora za dvojicu četveronožaca.

“Njima je to posebice teško jer su nemirni i stalno žele biti u pokretu. Radije bi se popeli i na drvo, samo da ne moraju mirno ležati“, ispričala je Ivana o svojim “trčibilnim” prijateljima.

Uvijek u pokretu i željni izazova, vjerno i poslušno prate svoju Ivanu, ponekad ipak malo odlutavši u neki nevini nestašluk. Osmogodišnji Colt pri kraju je svoje karijere, a njegova zadnja velika akcija bila je u prosincu 2020. godine u Petrinji. Trinaestogodišnji Ramos uživa u zasluženoj penziji, ali tu i tamo proživi staru slavu na poligonu DVD-a u Jarnovićevoj 19.

Otkada je prepustio dužnost mladome Coltu, mirne duše uživa u idili kvartovskih livada i mesnih poslastica, a isto to uskoro čeka i njegovog hrabrog crno-bijelog prijatelja.