Krenula sam iz Krivog puta kako bih u četvrtak, 29. lipnja u 19 sati stigla na adresu Park stara Trešnjevka 1.

Put iz Krivog puta do Pravog krivog puta, mjuzikla Plesnog kluba JazzElle, vodio je kroz ulaz u Centar za kulturu Trešnjevka. Grupa amaterskih umjetnika pod vodstvom Tihane Strmečki, režiserke i koreografkinje predstave, premijeru je održala na Svjetski dan plesa 29. travnja 2023., a dva mjeseca kasnije odlučili su još jednom „osjetiti“ pozornicu.

“Pravi krivi put“ pod glazbenim ravnanjem Ive Bardun inspiriran je mjuziklom „Tootsie“, a na adaptaciji libreta radila je, uz redateljicu Tihanu Strmečki, Dunja Ševerdija dok su polaznici Plesnog kluba mjesecima radili na usklađivanju glume, pjevanja i plesa.

U ovom komičnom komadu teme ravnopravnosti spolova, prijateljstva, ljubavi i kazališne umjetnosti objedinjene su u priči o Viktoru Lovriću (Fran Gamulin), glumcu koji nikako ne uspijeva dobiti ozbiljnu ulogu niti u jednom zagrebačkom kazalištu.

Zaslijepljen željom za uspjehom pod svaku cijenu, prerušava se u ženu i pretvara se u svoj alter ego  Lovorku Vičić, glumicu koja dobiva ulogu u nastavku „Zlatarevog zlata“ pod nazivom „Zlatarevo srebro“ pa ubrzo, trpeći neprimjerene ulete egoističnog režisera Roka Turića (Robert Janđel), doživljava „čari“ bivanja glumicom.

Usprkos savjetima cimerice i dramaturginje Ene (Lucija Tandara), Viktor, uvjeren u ispravnost svog nauma, nastavlja s prevarom. Nezadovoljan nepravdom koja mu se nanosi kao glumici, u liku Lovorke on potakne feminističko buđenje cijele ženske kazališne postave koja boreći se za svoja prava, ali i prava fiktivnih likova koje utjelovljuju, radikalno izmijene priču predstave te originalne protivnice postanu saveznice.

Prava zavrzlama nastane kada se Viktor zaljubi u glavnu glumicu Iris (Ina Jeličić Jovanović), koja se potom, na Viktorovu nesreću, zaljubi u Lovorku.

Dvostruki život postaje mu sve kompliciraniji te naposljetku Viktor odluči priznati i razotkri svoj pravi identitet, prepuštajući se na milost i nemilost kolegicama i prevarenoj Iris.

Kako forma klasičnog mjuzikla diktira nužnost sretnog završetka svaki se dramski sukob razrješava dok Viktor na krivom putu otkriva pravi put, a sve je zaokruženo velikim finalnim songom.

Predstavu ispunjavaju dinamične glasovne i plesne točke u kojima su izvođači pokazali sve tri vještine potrebne za izvođenje mjuzikla.

Scenografija i kostimografija Ane Perić, iako minimalistična, dobiva na efektnosti u igri svjetla i boje kojom naglašava plesne pokrete i prati dinamiku izvedbe. Za vizualno oblikovanje zaslužna je Lucija Tandara.

Sljedeći tradiciju glazbenog teatra kroz vesele i poletne melodije, plesni pokret, glumu, zvuk, boju i emotivne solo dionice Pravi krivi put na komičan je način progovorio o ozbiljnom problemu.