Kazalište Trešnja uvijek predstavlja kvalitetan odabir ako želite pogledati predstavu koja će vaše malene održati dugo zainteresiranima, a da ne namjeravaju živjeti na staroj slavi, dokazali su novom predstavom “Snježna kraljica” čije su premijerne izvedbe odigrane ovoga vikenda. Ja sam posjetila onu pretpremijernu u subotu 21. listopada.

Prije te prve izvedbe predstave, na kojoj je radio godinu dana, zaustavila sam na trenutak redatelja Paola Tišljarića kako bi mi, dok ja pišem u blok kao da sam tek izašla iz prošloga stoljeća, a on se na vrlo lijep način javlja na pametni telefon razbijenoga ekrana, uspio ispričati nešto o predstavi dok je stres zbog pretpremijere koja treba početi za pola sata na vrhuncu.

“Držali smo se Andersenove priče u cijeloj punini, ali smo pokušali vizualno dodati neke efekte kako bismo je približili djeci danas,” ukratko je najavio.

Paolo Tišljarić u Trešnji djeluje u protekle tri godine, a meni se na prvi pogled čini kao iznimna umjetnička duša, jedan od onih rijetkih ljudi u umjetnosti i životu općenito koji nemaju baš nikakav štit sazdan od prenapuhanoga ega, nijedan premaz sujete, ni najmanju potrebu za, recimo to krajnje banalno, prenemaganjem.

Nema tu ni, kao što je to bilo naznačeno u pripremi materijale, nikakve osnove za raspravu o međugeneracijskoj suradnji. “U kazalištu nema generacijskih razlika,” rekao je Paolo. “To mi je treća predstava i osjećam se kao kod kuće,” dodao je

Pa, naravno. Krasna bića su krasna bića bez obzira na godine. A takvih je u Trešnju na ovaj događaj pohrlilo mnoštvo. Na terasi sam srela Danijela Delalu koji za potrebe kazališta radi videomaterijale, a snimao je i film o nastajanju predstave. “Preporuka za predstavu je 7+, brine me kako će djeca reagirati s obzirom na to kako ovdje ima mnogo mlađih,” bio je zabrinut Danijel.

No sve je prošlo sjajno. Čim se na pozornici pojavila Senka Bulić, svojom snažnom personom teleportirala nas je u drugi svijet. Uz upotrebu mikrofona i glasovne ekstravagancije u prvi moment me nasmijala jer mi je njezina Snježna kraljica zazvučala kao Darth Vader, ali u ovoj borbi hladne logike i tople ljubavi, ta kazališna legenda dominirala je do samoga kraja. Gotovo je nestvarno pobijediti ju čak i tada kada se pobjeđuje samo ulogu koju tumači.

Glumačka izvedba, kostimi i glazba bili su odlični, ali najviše mi se svidjela scenografija koja na momente uistinu oduševljava inventivnošću i svježinom.

Klinci su predstavu vrlo dobro primili bez obzira na to što u bajci ima tužnih dijelova. Hrabro su to podnijeli. Najviše su ih razveselili gavrani zbog svoga govora, koji im je bio iznimno komičan pa se gledalištem razlijegao hihot.

Najljepše je bilo kada su pljeskali, čuti njihove glasiće kako uzvikuju: “Bravo!” Tako se živi i uživa u kazalištu, a neizostavni dio cjelokupnoga doživljaja nakon predstave je razgovarati o njoj.

Zato je Lota, koja živi na Vrbanima i ima pet i pol godina, a na pretpremijeru je došla s mamom, izjavila nakon izlaska iz dvorane: “Bilo mi je stvarno lijepo.”