Na izlasku iz zgrade uočili ste rupu na pločniku. Već dugo vjerujete kako neku javnu površinu treba dotjerati ili obnoviti neko dječje igralište. Ne želite više mirno podnositi zalijevanje blatnom vodom dok po kiši hodate kraj jurećih automobila. Pitate se tko bi tih problema trebao biti svjestan i baviti se njima.

E pa, vjerovali ili ne, postoje čak dva tijela lokalne vlasti kojima je dužnost brinuti se za kvart u cjelini i zasebno u pojedinim njegovim dijelovima.

Kako je navedeno na gradskim mrežnim stranicama  Vijeća gradske četvrti (VGČ) brinu se za područja koja predstavljaju gradske, gospodarske i društvene cjeline, a koje su povezane zajedničkim interesima građana.

Za Trešnjevku su zadužena čak dva Vijeća odnosno VGČ Trešnjevka sjever i VGČ Trešnjevka jug, ali to nije prva stanica za Trešnjevčana u misiji poboljšanja kvalitete života u kvartu.

Prva je stanica Mjesni odbor. To su dijelovi lokalne samouprave osnovani za pojedini dio gradske četvrti koji čini zasebnu cjelinu. Vijećnike im biramo na lokalnim izborima, a mogu ih, među sobom, birati samo stanovnici s prebivalištem na njihovom području.

Vijeće mjesnog odbora samo bira svojeg predsjednika, ali ono što je stanovnicima važnije je navedeno u članku 99. Statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 23/16), gdje se u prvom stavku između ostalog navodi kako „donosi plan malih komunalnih akcija mjesnog odbora” i “može donijeti plan potreba za aktivnostima, programima i projektima unapređenja kvaliteta života građana”, a pritom “surađuje s udrugama na svom području u pitanjima od interesa za građane“.

Navedeno ih tako čini polaznom točkom bilo kakvih stremljenja prema boljem kvartovskom životu i suživotu. Iako oni nemaju moć provedbe usvojenih zaključaka, već ih kao prijedloge šalju na razmatranje i odlučivanje nadređenom Vijeću gradske četvrti, dobro obrazložen prijedlog Mjesnom odboru mogao bi, nakon svih usklađivanja, proći cijelu proceduru i krenuti u realizaciju, a ako ga podupre veći broj susjeda može se procedura i ubrzati.

U idealnom scenariju Trešnjevčani putem neke udruge ili neformalne inicijative iznesu prijedlog, Mjesni odbor prepoznaje interes građana te temu postavlja na dnevni red iduće sjednice (sastaju se najmanje jednom mjesečno) na kojoj se glasanjem izjasne o prijedlogu ta ga, ako je usvojen, šalju Vijeću gradske četvrti kojem teritorijalno pripadaju. Na prijedlog Mjesnog odbora Vijeće gradske četvrti stavlja temu na dnevni red svoje sljedeće sjednice na kojoj se, u slučaju većinske potpore, odlučuje i o tome kada će se i na koji način prijedlog realizirati.

U manje idealnim scenarijima proces traje duže i potrebno ga je poticati pa bi bilo poželjno kada bi se Trešnjevčani uputili u to tko ih i s kojim ciljem zastupa na razini lokalne samouprave kako bi pronašli one vijećnike s kojima dijele uvjerenja te im se obratili za pomoć.

Jer kako, među ostalim, kaže članak 100. Statuta Grada Zagreba Mjesni odbor „razmatra pitanja koja neposredno i svakodnevno utječu na život i rad građana”, “a posebno u vezi s uređivanjem naselja, zaštitom djece, mladeži i starijih osoba i skrbi o njima”.

Po istom članku MO “brine o uređivanju naselja, kvaliteti stanovanja, komunalnim objektima, infrastrukturi te obavljanju komunalnih i drugih uslužnih djelatnosti” te “brine o zadovoljavanju potreba stanovnika na području predškolskog odgoja i obrazovanja, javnog zdravstva, socijalne skrbi, kulture, tehničke kulture i športa”.

Činjenica kako Mjesni odbor odluke ne provodi samostalno već sve predlaže putem Vijeća gradske četvrti čak ni u očima zakonodavca ne umanjuje njegovu vrijednost u ulozi prikupljanja informacija vitalnih za poboljšanje kvalitete života. I to prikupljanja na samom izvoru odnosno u neposrednom susjedstvu.

Zamišljeni kao tijelo lokalne vlasti koje čine susjedi izabrani od susjeda Mjesni odbori trebali bi predstavljati mjesto prepoznavanja i odskočnu dasku za svaku ideju o poboljšanju kvalitete života.

No, kako je politika na lokalnoj razini i dalje politika pa njome dominiraju stranačke stege i interesi odgovor na pitanje ispunjavaju li oni svoju funkciju i koliko kvalitetno mogao bi uvelike ovisiti o osobnim afinitetima onog koji odgovara.

Ono što je zasad neosporno je činjenica kako s njihovom ulogom u kvartovskom životu mnogi susjedi nisu upoznati pa je moguće da i značajan broj kvalitetnih uvida završi tek kao stavka u bespućima kafićkih i/ili internetskih rasprava dok bi kao jasan zahtjev upućen u formalnu proceduru putem nadležnog MO-a mogao potaknuti promjenu.

Iako solidno zamišljena, uloga Mjesnih odbora u životu zajednice ne može ostvariti svoju punu funkciju sve dok oni na čiji život MO neposredno utiče ne postanu svjesni tko je od njihovih susjeda vijećnik s kojim dijele stajališta te saznaju kako ga potaknuti da zajedno aktivno rade na onome što smatraju boljitkom kvarta.

Ključ je, kao što to često biva, u komunikaciji.