Na adresi Kranjčevićeva ulica 4A krije se jedno, mnogima nepoznato, kvartovsko, gradsko i državno blago – Velodrom Zagreb.

Biciklistička pista izgrađena 1955. godine oko  travnatog nogometnog igrališta jedinstvena je takva pista u Hrvatskoj i preko 70 godina omogućava prostor za vožnju, edukaciju biciklista te održavanje treninga za sve uzraste zaljubljenika u cestovni biciklizam i biciklističke utrke. Započeo je s radom kao staza u bilo koje doba dana otvorena za građane, ali danas se velodrom, na kojem se održavaju nacionalna prvenstva i međunarodne utrke, koristi u ugovorenim terminima treninga.

Najavljivano je to opet nedavno, ali ovom, u Hrvatskoj jedinstvenom, objektu već skoro dvadeset godina prijeti rušenje. No „ekipa s velodroma“ bori se za svoje mjesto pod suncem. Hrvatski biciklistički savez i biciklistički klubovi koje koriste pistu nastoje dići svijest o potrebi za velodromom u Zagrebu i njegovoj važnosti za biciklističku zajednicu. Zajednicu u koju je svatko dobrodošao.

Klub „Škola biciklizma Zagreb“, osnovan 2015. godine, održava treninge za sve uzraste, a organizatori su i serije trening utrka "Biciklistički ponedjeljak" na kojima može sudjelovati svatko tko posjeduje cestovni bicikl i kacigu.

Prijavom na licu mjesta i preuzimanjem startnog broja kreće zagrijavanje, a utrke na pisti dugoj 433 metra traju do zalaska sunca. 

Matija Kvasina, trener Škole biciklizma Zagreb, počeo se baviti biciklizmom 1992. godine i kao klinac je dolazio u Biciklistički klub Zagreb (tada Zagreb Metalia Commerce) i na pistu u Kranjčevićevoj.

„Ovdje sam radio svoje prve biciklističke korake.“, istaknuo je Matija i objasnio: „Velodromi postoje po svijetu i služe da se krene s osnovama biciklizma i treningom, a onda se otvaraju mogućnosti i za veće utrke, natjecanja, svjetska prvenstva i Olimpijske igre. Ovaj velodrom ne zadovoljava kriterije održavanja svjetskog prvenstva, ali i dalje je to najsigurniji i jedinstveni takav biciklistički poligon u Hrvatskoj u kategoriji cestovnog biciklizma.“

„Kad smo otvorili klub Škola biciklizma Zagreb 2015. godine počeli smo se baviti rekreativnim segmentom. Vidjeli smo da ljudi vole voziti bicikle i dolaziti na pistu pa se nismo samo fokusirali na djecu i njihovo obrazovanje, već smo otvorili vrata i odraslima koji se time žele baviti.

Voziti bicikl možda izgleda lako, ali kad se tu, kao kamen temeljac biciklizma, upletu kadence i zavjetrine stvar ipak postaje malo kompleksnija.
Mi se bavimo i sigurnošću u prometu, i tehničkim elementima vožnje, osposobljavamo bicikliste za najsigurniju i najoptimalniju vožnju na pisti i u prometu.

Svakoga imamo na oku i promatramo kako svladava određene elemente, poboljšavajući tehniku i rezultate. Na pisti nema semafora i prometa pa se ovdje biciklisti oslobađaju straha i mogu vježbati.“,  ispričao je trener Matija Kvasina dok je promatrao zagrijavanje sudionika utrke „Biciklističkog ponedjeljka“ 9. listopada 2023.. Jedne od posljednjih takvih utrka ove sezone.

Nedavno je to ponovno najavljeno, ali o rušenju velodroma priča se već skoro 20 godina. Svjesni da će do toga kad-tad doći, Hrvatski biciklistički savez i biciklistički klubovi posljednjih su godina kroz treninge i edukacije motivirali ljude da dolaze i upoznaju se s velodromom i njegovim značajem za njih, za Zagreb i šire.

Dok dođe vrijeme za rušenje, a ono će neminovno doći, oni žele podići svijest o potrebi za velodromom, a optimistični su i oko najava kako bi se novi velodrom trebao izgraditi na Jarunu ili Bundeku.

„Trenutno smo došli do te faze da su mnogi osvijestili vrijednost velodroma. Biciklizam u Zagrebu strelovito raste i broj biciklista se povećava. Cestovni biciklizam je najraširenija i najpopularnija kategorija biciklizma, a ujedno je i među prvim sportovima modernih Olimpijskih igara. Mi još nemamo medaljaša, ali i na tome radimo i vjerujemo da će i toga biti u budućnosti, ako nastavimo s treninzima i radom.“, objasnio je trener.

„Danas smo dobili donaciju od naših partnera Trail Full Cycling Experience. 10 bicikala za mlađe uzraste koje ćemo danas upogoniti i isprobati u vožnji. To je bitno za novu generaciju pionira naše biciklističke škole i rad s mladima.“, dodao je zadovoljno.

Kada su započele utrke sudionici raznih uzrasta i biciklističkog staža došli su na svoje, a one priče o tome kako biciklizam nije samo vožnja bicikla pokazale su se u praksi. U dvije uzbudljive utrke oko travnatog igrališta po sistemu eliminacija ispadao je svaki posljednji u krugu sve dok samo pobjednik ne bi ostao na stazi.

Svi su dali najbolje od sebe i pritom se propisno zabavili. Jurili su kao strijele, svaki u svojem filmu, fokusirani i  opijeni adrenalinom na „specijalkama“. U utrci su imali priliku primijeniti tehnike koje su vježbali na treninzima, a svatko od njih na nekoj je drugoj tehničkoj razini. 

Filip, najmlađi vozač tog Biciklističkog ponedjeljka pojurio je stazom iako je bio svjestan da će ispasti rano u utrci. „To je zato što još imam početnički prijenos. Ovaj za kategoriju biciklista od 9 do 15 godina. Tako ne mogu nikako pobijediti u ovoj utrci, ali treniram kako bi jednog dana, kad dođem na tu razinu, ostao na stazi kao pobjednik.“, objasnio je Filip kojemu je želja napredovati i postati konkurentan na utrkama pa na pistu dolazi svaki drugi tjedan, kad ima školu ujutro.

U istoj kategoriji vozi i Šimun, kojem su čak i prva sjećanja na vožnju vezana uz pistu u Kranjčevićevoj. Sada, ispunjen novom ambicijom, na istom mjestu pohađa biciklističke treninge.

S njima je na pisti bio i Maris, pobjednik utrke koji se biciklizmom profesionalno bavi godinu dana. Prije je vozio „po svom“, a onda su ga počele zanimati utrke, što ga je dovelo do velodroma u Kranjčevićevoj. Sada tamo ostvaruje izvrsne rezultate, uživajući pritom u osjećaju koji mu utrke donose.

Neki sudionici utrke prethodno su se bavili triatlonom, poput Doriana, koji je iz atletske reprezentacije ušao u triatlon, a na kraju je od tri discipline prevladala ljubav prema biciklizmu.

I njegove kolegice Kiare koja je tog ponedjeljka prvi put bila na velodromu. “Došla sam samo isprobati kako je voziti utrku na pisti i nisam očekivala toliko zabave. Vožnja zahtjeva stopostotnu koncentraciju, a preplavi te i adrenalin.“, izjavila je oduševljeno nakon utrke.

Patrik se na velodromu pojavio iz sasvim drugačijih biciklističkih voda. Brdski biciklist iz susjedstva počeo je koristiti velodrom otkad je nabavio cestovni bicikl. Utrke ponedjeljkom pohađa redovito i uživa prepustiti se brzini na pisti. Potpuno je drugačije od onog na što je navikao u brdskom biciklizmu, ali sviđa mu se osjetiti i ovu varijantu s puno više taktike.

Janko, profesionalni je cestovni biciklist i biciklizmom se bavi 15 godina, a bicikl je naučio voziti upravo na zagrebačkom velodromu. Član biciklističkog kluba Roda u Sisku svaki mjesec dolazi na vožnju u Kranjčevićevu i sudjeluje u utrkama na znamenitoj pisti.

Svatko na stazi ima svoju priču o tome kako je tu dospio, ali kad zajedno jurnu svi postanu samo likovi u priči o velodromu. Dok stadion još stoji podno Ciboninog tornja i zaljubljenici u biciklizam, koliko god različiti bili, tu imaju svoje utočište.

Pitanje je koliko će još dugo trajati neizvjesnost o budućnosti zagrebačkog velodroma. Hrvatski savez biciklista i biciklistički klubovi nastoje biti optimistični i nadaju se rješenju koje će omogućiti daljnji rad i užitak svih ljubitelja cestovnog biciklizma i biciklističkih utrka u Hrvatskoj.

Makar velodrom i morao napustiti svoje mjesto na Trešnjevci.