U Galeriji Modulor Centra za kulturu Trešnjevka ovoga ponedjeljka otvorena je izložba docentice na Katedri za dizajn i slikovne informacije Grafičkoga fakulteta Vande Jurković koja nosi naziv “Kaos kao sustav.”

Autorica je izložila niz bijelih reljefa od papirmašea koji gledani u nizu iskazuju zanimljivu dinamiku i gotovo da evociraju pokret.

Njihova trodimenzionalna struktura izgrađena je na neovisnim, ali sukladnim oblicima koji redanjem odaju dojam organizacije na višoj razini i daju naslutiti kako se iza svakog dijela posebno i iza izložene cjeline krije neki jedva zamjetan, a opet prisutan plan.

Klasični pravokutni okvir izložaka pritom kao da jedva sprječava i ograničava širenje oblika u visinu i širinu dok njihovo širenje u prostor simulira organski rast, a njihova organizacija mami na promatranje promjena koje bi tim strukturama donijela promjena kuta i intenziteta svjetlosti.

U konzervativno osvijetljenom prostoru galerije mogućnosti igre svjetlom i sjenom su skučene i promatrač ju je mogao samo naslutiti dok se kretao među izlošcima, ali i kada su jasno osvijetljeni izloženi radovi, svojom bjelinom kao da mame na istraživanje prikrivenih i skrivenih zakutaka.

To je ustvrdila i Branka Hlevnjak kada je u katalogu izložbe napisala: “Ovi radovi Vande Jurković… poprimaju lako scenografske karakteristike. Kiparstvo, a osobito reljef, animira se svjetlosnom igrom pa možemo reći da su ti reljefi kiparske ‘zamke’ svjetlu.”

No “ozbiljnom” naslovu, tajnama i skrivenim planovima unatoč, dojam koji izložba ostavlja je zaigranost, a i na samom je otvorenju atmosfera bila takva. Većinu su publike činili autoričini studenti koji su međusobnom prisnošću, nenasilnim zadiranjem u osobni prostor i odnosom prema autorici replicirali živost izloženih radova.

“Izložila sam svoj posljednji ciklus reljefa u papirmašeu, a tom se tehnikom bavim desetak godina i na tome sam doktorirala. Obožavam modelirati još otkad sam se kao dijete igrala u pješčaniku pa i danas u tome uživam. Moglo bi se reći kako sam opsjednuta radom rukama tako da je rad na ovim ciklusima s apstraktnim elementima od papira igra koju volim igrati,” rekla je autorica.

“Od početka karijere ljudi me povremeno znaju pitati može li se živjeti od umjetnosti i ja još ne znam točan odgovor, ali znam kako se ako ništa drugo, zbog čistog užitka stvaranja može živjeti za umjetnost,” zaključila je Vanda Jurković.