Kompjutorska grafika, danas sveprisutna, jedna je od onih stvari za koje svi znaju, ali pitanje je koliko ih zna o njenim začecima u znanosti i tehnologiji, a potom i u umjetnosti.

Danas je život nezamisliv bez nje, a prije samo pedeset godina Vilko Žiljak, pionir kompjutorske grafike počeo je s eksperimentirati s novom tehnologijom.

Njegov opus, uvjetovan, ali i inspiriran stadijima razvoja kompjutorske grafike omogućuje retrospektivni uvid u tehnološki skok od šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas i  načine na koji ga je jedan od predstavnika Novih tendencija u vizualnoj umjetnosti primijenio u svojemu cjeloživotnome radu.

Presjek tog opusa predstavljen je 5. rujna u Tehničkom muzeju Nikola Tesla kroz izložbu prigodnog naziva „Vilko Žiljak – 50 godina kompjutorske grafike“ i može ga se doživjeti do 30. rujna.

Fizičar, grafičar, matematičar, programer, inovator, profesor, glazbenik i vizualni umjetnik, sve su to zvanja i područja interesa u kojima Žiljak djeluje i stvara proteklih pet desetljeća.

Svaka od navedenih komponenti njegova rada vidljiva je na ovoj izložbi koja sistematično i kronološki prolazi kroz dekade Žiljakova znanstveno-umjetničkog opusa te pokazuje suživot dvaju područja ljudskog djelovanja.

Znanost i umjetnosti nisu oprečne, nego polaze od istog čovjekovog stremljenja za napretkom i poimanjem svijeta u kojem živimo, a Žiljakova vizija upravo je u tome da se tehnološki napredak može i treba prenijeti u humanistički i umjetnički areal, upravo zato što je sastavnica ljudske stvarnosti i postojanja u ovom vremenu.

Začeci te ideje pokazali su se već šezdesetih godina, a vidljivi su u radovima iz sedamdesetih kada su njegova umjetnička djela nastajala u računalnom programu pomoću matematičkih izračuna čijim je spajanjem i integracijom dobivao slike na bijeloj pozadini.

Ideja se izrodila iz želje da se kompleksni i apstraktni matematički odnosi i varijable prikažu vizualno odnosno iz želje da se vidi kako apstraktna matematika izgleda.

Kako bi u tome uspio bilo je potrebno razviti nove metode programiranja, a za to mu je, ni više ni manje, poslužila njegova muzička naobrazba jer su ga znanja o kontrapunktu i solfeđu učinila jedinstveno stručnim za razvijanje takvih računalnih metoda Iz tog razdoblja Žiljakovog stvaranja na izložbi su predstavljene jednobojne digitalne tipografije u slici, a potom i u boji.

Apstrakcija i ritam izraženi u novom mediju postaju njegova umjetnička preokupacija.

Osamdesetih računala i printeri dobivaju novu komponentu. Boju. Istraživanjem novih tehnoloških mogućnosti, Žiljak počinje stvarati kolor grafike i bavi se kompjutorskom animacijom, eksperimentirajući s likovnim izrazom na novoj razini, a pojava printera omogućuje grafički prikaz kakav dotad nije postojao u vizualnoj umjetničkoj praksi.

Devedesetih Žiljak ostvaruje revolucionarnu metodu nevidljive zaštite novčanica i vrijednih dokumenata, baveći se infrared grafikom koja je njegov unikatan i zaštićen autorski patent.

U suradnji s koautorom Miroslavom Šutejom oblikovao je novčanicu hrvatske krune, kasnije kune, za što je dobio nagradu za životno djelo Zlatna kuna 2008. godine i Državnu nagradu za znanost 2010. godine.

Od početka 21. stoljeća do danas kreira grafike koristeći se INFRAREDESIGN-om i stvara dvostruke slike u vidljivom (V) spektru i bliskom infracrvenom (NIR) spektru.

Osim matematike, koristi se metodama fizike i kemije, a konačni produkt su slike koje su golim okom vidljive kao splet linija i nepravilnih geometrijskih formi, a primjenom infracrvenog efekta na slici se otkriva portret.

Produciranje dvostruke slike na istoj podlozi i supostojanje dvije slike, od kojih je jedna vidljiva, a druga nevidljiva, doprinosi Žiljakovom višeslojnom pristupu vizualnoj umjetnosti eksplicitnije nego ikad prije.

Korištenje znanosti i tehnologije kao medija i alata umjetničkog stvaranja njegova je životna preokupacija, a u tome vidi i nepresušni potencijal u suvremenom pristupu vizualnoj umjetnosti.

U doba kompjutorske grafike kada je sve u stalnom pokretu i ne zna se „gdje mu je kraj“ zadaća suvremenih vizualnih umjetnika propitkivanje je i probijanje njenih granica kroz nove kreativne vizije u sadašnjosti i budućnosti.

Radovi izloženi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla samo su mali dio Žiljakova golemog opusa koji i danas raste i preoblikuje se u novim kreativnim vizijama.

Ipak, već i taj predstavljeni djelić svjedočanstvo je o napretku i znanstveno-umjetničkim mijenama proteklih pet desetljeća.