Kako je uhićen "trešnjevački silovatelj"
Morali su mijenjati taktiku uhićenja. Radit će klasične zasjede, s puno više detektiva. Većina policajaca bilo je raspoređeno tamo gdje je bilo najviše silovanja
ARHIVSKI ČLANAK
Ilustracija: HuffPost
TEMELJENO NA ISTINITOM DOGAĐAJU

Mlada žena izašla je iz autobusa, krenula je pločnikom, a onda se sama preko livade zaputila stazicom prema Vrbanima. Požurila je kako bi se, te još prilično hladne travanjske noći, što prije našla u krugu svoje obitelji.

Odjednom joj je iza leđa prišao muškarac i šakom joj snažno stisnuo usta. Nije se ni snašla, a već ju je srušio. Otimala se, pokušavala vikati, ali napadač joj je tiho šapnuo:

- Šuti, ubit ću te.

Umirila se i 'umirala' od straha. Užetom joj je vezao ruke, brzo skinuo njezinu odjeću i brutalno ju silovao. Brzo je ustao, dograbio njezinu torbu u kojoj je bilo nešto novca i osobnih stvari, i pobjegao.

Duboko poražena i ponižena, žena je došla doma. Drhtala je. Na stražnjim dijelovima odjeće bile su smeđe blatnjave brisotine i zelene od trave. Kod zglobova šaka imala je tanka modrocrvena utisnuća od užeta. Dugo je zbunjena, šuteći, stajala u kuhinji. Kada se malo pribrala, jedva je izgovorila:

- Silovao me...

A onda je sjela za stol i zaplakala. Suprug je odmah nazvao policiju.

Policajci su strpljivo bilježili informacije, a potom krenuli u očevid. Bila im je zanimljiva odjeća žrtve jer se na njoj vrlo često nađe mnogo tragova silovatelja. Krenuli su i na mjesto događaja.

Pregledavali su stazu kako bi našli uže za koje je žena rekla kako ga je jedva skinula s ruku i odbacila, ne misleći da će policajcima biti dragocjeno baš ono.

Potragu za užetom otežavao je i tanki sloj mraza, ali uporni policajci ipak su ga uz pomoć vatrogasnih reflektora, koji su dugo te noći šarali po polju, pronašli.

U Zagrebu dugo nije bilo tako teškog silovanja. Ni stariji policajci nisu se mogli sjetiti kako je u gradu bio silovatelj koji je vezao žrtvu užetom i da je nakon silovanja oteo od nje torbicu s novcem.

Nakon desetak dana dogodilo se najgore - opet je silovao, ali sada u Prečkom i opet kada je žena izašla iz autobusa. Silovanje je izvedeno na potpuno isti način. Nakon nekoliko dana dogodio se i treći slučaj, pa još nekoliko.

Svaki put mijenjao je naselje, ali uglavnom je sve to bilo u zapadnom dijelu grada u blizini Ljubljanske avenije.

Zee News

Ilustracija

Nakon silovanja novim žrtavama uzimao je lančiće s privjescima koje su imale oko vrata, nekim ženama i prstenje, torbice, lisnice, i sve ono što mu je bilo na dohvat ruke. U tim naseljima bilo je dosta stazica kojima su ljudi išli prečicama.

Očgledno je sačekivao žrtve da izađu iz autobusa, pratio ih neko vrijeme glumeći kako je i on izašao iz autobusa, pa kada se osame, napadao.

Katkad bi se pritajio i na deset dana, i onda opet silovao. Iz dana u dan policajci su poduzimali sve opsežnije akcije, ali silovatelja nigdje.

Već je bilo toliko silovanja da se analizom došlo do važnih zaključaka. Vrijeme napada je između 20 i 23 sata, obično srijedom i petkom. Način izvršenja u svim slučajevima bio je isti, a silovane žene opisivale su ga dobro.

Svi tragovi do kojih su policajci došli u očevidima, odmah su proslijeđeni na vještačenje. Utvrđena je krvna grupa silovatelja, a s odjeće žrtava izdvojeni su tragovi vlakanaca njegove odjeće.

U nekim slučajevima izdvojeno je nekoliko vlasi kose pa se zaključilo kako je to čovjek dulje smeđe kose. Za vezivanje uvijek je koristio uže istih dimenzija i  istoga materijala.

Već se dosta kockica složilo o silovatelju, ali on je još bio daleko. Trebalo ga je što prije uhititi pa su policajci razmišljali da u tisak i na TV daju upozorenje ženama o pojavi manijaka u tom dijelu grada i da se one ne kreću tim stazama, ali se u tome nisu nikada do kraja svi složili. Jer bilo je i onih koji su mislili kako će onda i njega upozoriti, a tada će ga teže uhititi.

www.graphic.com.gh

Ilustracija

Morali su mijenjati taktiku uhićenja. Radit će klasične zasjede uz mnogo više detektiva. Treba pokriti sve staze u tim dijelovima grada, kojih nije bilo malo. Većina policajaca bilo je raspoređeno tamo gdje je bilo najviše silovanja, u blizini Ljubljanske avenije. Svi sumnjivci, oni koji su odgovarali osobnom opisu, privođeni su u Policijsku postaju u Trešnjevku. Tu je vođena istraga, ali bez rezultata, i svi su pušteni.

Prošao je peti tjedan kako je trajala potraga. Detektiva je bilo posvuda, po stazama, grmlju, žbunju, po benzinskim postajama, na autobusnim postajama...

Negdje prije ponoći jedan detektiv iz žbunja pokraj potoka primijetio je mladića koji je nakon prolaska putnika krenuo na stazu za njima. Onda je zastao i vratio se na kolnik, i Ljubljanskom avenijom krenuo prema benzinskoj postaji.

Policajcu iz žbunja je to bilo sumnjivo i radiovezom je to javio kolegi koji je bio na benzinskoj postaji kako bi obratio pozornost na mladića koji dolazi prema njemu.

Taj ga je pak zaustavio i legitimirao. Mladić je zaista bio sličan čovjeku za kojim je bila potraga. Policajac ga je priveo u postaju gdje su već bila privedena dvojica.

Ujutro je po njih došao Mirzet, specijalist za krvne delikte iz Đorđićeve. Mirza, kako su ga zvali kolege, je odmjerio svu trojicu. Dvojica su sjedila mirno, a treći se vrpoljio i odmah počeo nešto zapitkivati zašto su ga priveli, govorio je kako nije ništa kriv. A baš taj je od svih do sada privedenih bio najsličniji silovatelju.

HuffPost

Ilustracija

Mirza se, ponesen nekim unutarnjim porivom, već radovao uspjehu. Neka policijska intuicija mu je govorila kako je to "njihov čovjek." Rekao im je kako će ih svu trojicu privesti u postaju u Đorđićevu.

Taj dosadni mladić nije prestajao prigovarati ni za vrijeme vožnje. Na jednom semaforu taj je opet počeo uvjeravati policajca kako je on zabadava uhićen. Tada se Mirza okrenuo prema njemu i rekao mu:

- E, ako hoćete baš mene pitati, siguran sam da ste vi čovjek kojega mi tražimo!

Tek tada je dosadni ušutio.

Kada su stigli u Đorđićevu, Mirza je dvojicu, onih mirnijih, mladića ostavio u hodniku da čekaju, a najpričljivijeg je poveo u sobu poligrafskog ispitivača. Ostavio ga je i vratio se razgovarati s tom dvojicom. Nakon nekih sat vremena, zazvonio mu je telefon.

Mirza, ovaj ima školsku reakciju kao izvršitelj, do sada, u svojoj praksi, još nisam imao jasniju reakciju. On je stoposto čovjek kojega tražiš. Garantiram! javio mu je poligrafski ispitivač.

Ilustracija Novi list

Mirza je otišao po njega, ali  nije ga odmah uzeo za razgovor, već je organizirao da mu najprije pretraže stan. Htio je prije nego što počne razgovor s njim prikupiti što više dokaza.

Bilo bi dobro da pronađu njegovu odjeću koju su žrtve najčešće opisivale, a često je bio odjeven u skijašku jaknu s crvenim uzdužnim prugama na rukavima i crvenim prugama na prsima. Baš takva jakna bila je u ormaru.

U šupi je policiju čekao  još jedan dokaz. Bilo je tamo klupko zidarskog, tankog užeta, baš onakvo kakvo su izuzimali žrtvama.

U Đorđićevoj se sada radilo brzo. Prije razgovora s osumnjičenikom trebalo je obaviti još nešto što bi moglo biti još jedan dokaz. Trebalo je obaviti prepoznavanje. Sve silovane žene su pozvane i svaka od njih ga je prepoznala na specijalnom ogledalu.

Dokaza je bilo još, ali pristigli su nekoliko dana kasnije. Mikrotragovima tekstilnih vlakanaca, naime, dokazali su kako je bio u kontaktu sa žrtvama. U zlatarnama su prikupljene potvrde o prodanoj zlatnini, što je bio dokaz kako je zlatninu koju je otimao od žena kasnije prodavao.

Nakon svega toga tek tada su policajci počeli razgovarati s njim, ali on nije priznao počinjenje tih djela. Ipak je osuđen na veću kaznu zatvora.

Najzadovoljnije su ipak bile silovane žene jer se "trešnjevački" silovatelj našao tamo gdje mu je mjesto. Od tada se nije dogodilo nijedno silovanje u Zagrebu na takav način i s takvim osobnim opisom.

Branko Lazarević
Branko Lazarević, umirovljeni pravnik-kriminalist. Cijeli radni vijek odradio u zagrebačkoj policiji u Đorđićevoj 4, od toga desetak godina kao šef odsjeka za obavljanje očevida. Novinarstvom se bavi od 1988.godine. Objavljivao je u Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji,Jutarnjem listu, Vjesniku, Areni i 24SATA. Objavio je šest knjiga, a za Trešnjevčane će pisati priče temeljene na činjenicama prikupljenim tijekom rada i zabilježenim u njegovim brojnim službenim bilježnicama i pokušati će im približiti svijet policijskog rada i načina razmišljanja.