Centar za kulturu Trešnjevka, u suradnji s dizajnerskim kolektivom okupljenim u tvrtki Terrible Creations d.o.o., organizirao je prvi Festival društvenih igara na Trešnjevci.

Dvodnevni festival 27. i 28. svibnja odvijao se na dvije lokacije. Prijepodnevni programu u prostoru CeKaTe-a bio je namijenjen djeci i roditeljima, a popodnevni i večernji program na drugoj lokaciji u centru (Crni mačak, Mesnička 22) bio je rezerviran za iskusne igrače i profesionalce.

Pred ulazom se nalazilo drvo bambusa urešeno šarenim trakama izrađenima po japanskoj tradiciji koja potječe iz drevne 755. godine. Ivana Gucek priključila se trešnjevačkom događanju s radionicom „Tisuću želja za bolje sutra“ i za štandom punom bojica i raznih ukrasa čekala male i velike kreativce i njihove ideje.

Tema subotnjeg programa u CeKaTe-u bila je uloga društvenih igara u odgoju djece i načini na koje one utječu na intelektualni, socijalni i emocionalni razvoj, s naglaskom na predškolsku dob. Predavanja i igraonice paralelno su se odvijale u dvije učionice. Dok su na predavanjima odrasli saznali mnogo zanimljivog i korisnog, igraonice za djecu pokazale su kako to sve funkcionira u praksi.

Igraonicu „Čiri-biri-bajka“ vodila je Slavica Farkaš, autorica istoimene društvene igre za djecu koja povezuje igru na ploči s role-play elementima, iliti igrom uloga. Slavica je djeci pokazala dvije igre: jednostavniju verziju s manje elemenata i proširenu verziju s raznim dodacima.

U igri se pojavljuju poznati likovi i mjesta iz raznih bajki poput Snježnog kraljevstva, čarobnog bunara i kuće babe Jage na kokošjim nogama. „Poruka igre je ta da smo svi prijatelji koji surađuju i da smo zajedno jači“, objasnila je Slavica dok se zabavljala s mladim entuzijastima. Suradnja igrača temeljni je dio ovakve vrste igara, a kroz igru klinci razvijaju i razne druge sposobnosti.

Goran Dimić pozabavio se tom temom u predavanju pod nazivom „Igre uloga u odgoju: RPG za djecu“. Svoje iskustvo u role-play igrama spojio je s radom u dječjem vrtiću i u tome otkrio nevjerojatno zabavnu pedagošku metodu.

Društvene igre i igre uloga u predškolskoj dobi pokazale su se izvrsnima za razvoj sposobnosti razmišljanja, zaključivanja, rješavanja logičkih problema, empatije i tolerancije, a pogodne su i za terapeutski rad i edukaciju mališana.

„Imaginarna igra stvara stvarna iskustva. Djeca kroz igru i zabavu usvajaju načine rješavanja problema, a budući da počiva na interakciji i suradnji igrača, razvijaju i važne socijalne vještine“, objasnio je Goran. „Dok se zajedničkim snagama bore sa zmajevima i spašavaju svjetove iz mašte, gradi im se samopouzdanje i pozitivna slika o samima sebi, a isto tako i osjećaj zajedničkog postignuća“.

U RPG igrama nema pobjednika i gubitnika. Igrači zajedno rješavaju zadatke i izazove, a ako dođe do svađe ili frustracija, uvijek se može napraviti kratka pauza u kojoj se djecu uči komunikaciji i rješavanju konflikata, vještinama koje bi dobro došle i odraslima.

Naizgled bezazlena zabava suočava djecu s nečim mnogo „opasnijim“ od čudovišta iz mašte – vlastitim odrastanjem i stjecanjem životnog iskustva.

U igri „Zemlja Og“ djeca u ulogama pračovjeka uče različite oblike komunikacije. Sporazumijevaju se gestama, mimikom i zvukovima, a kako igra napreduje praljudi postepeno uče koristiti riječi . Tijekom igre otkrivaju i neke nove predmete, od kojih je najveća atrakcija bila toljaga na napuhavanje kojom izabrani pračovjek može „raditi reda“ u selu.

U svijetu „Malih čarobnjaka“ dolazi do „prvog kontakta“ između djece s dvije strane svijeta, koji potom, usprkos potpuno različitim sposobnostima i načinima života, surađuju u zajedničkoj misiji.

Tako djeca uče prihvaćati različite od sebe i surađivati jer svatko ima neku posebnu sposobnost koja u igri koristi svima. Osim postojećih društvenih igara koje se mogu kupiti, RPG igra može se osmisliti i kod kuće.

Nije potrebno mnogo: nešto papira, olovaka, bojica i flomastera, kockice i improvizirane figurice, a najvažniji sastojak je - mašta. U tome može pripomoći besplatni „Priručnik za pustolove“ kojeg je osmislio grafički dizajner Nikola Šubić, a može se besplatno „skinuti“  ovdje.

Sve to se vidjelo se na djelu u obližnjoj učionici gdje su Goran i njegov kolega iz Terrible Creations-a Dorijan Strnad s klincima odigrali jednu od vlastitih kreacija, role-play igru „Alkimirova kuća“.

U igri sudjeluju dvije skupine od 6  igrača. U jednoj su dječaci, a u drugoj djevojčice. „Iskustva s ovom igrom su često komična, ali otkrivaju nam mnogo o dinamici grupe. Dečki su obično kohezivna grupa i svi zajedno idu u juriš, ali rješenja znaju biti dosta agresivna jer oni jedva čekaju iskoristiti mačeve, toljage i sjekire, dok grupe djevojčica imaju sasvim drugačije ideje s istim materijalom.“, objasnili su. 

Kada se grupi djevojčica na putu nađe opasni vukopas, žele ga hraniti i šetati. „Onda dobijemo hrpu šestogodišnjakinja  koje hodaju okolo s krdom divljih vukova“, uz smijeh je ispričao Goran. Ali niti ta altruistična grupa nije bez mana.

Kohezija ženske grupe je često slabija, a dolazi i do taktiziranja tko je primljen u grupu, a tko nije, što može usporiti tempo igre. Stvari najbolje funkcioniraju kada se dvije grupe spoje. Cure ublaže mahanje sjekirama, a dečki malo ubrzaju stvari u rješavanju zadataka. Ove subote grupe su se odmah spojile kako bi svi mogli uživati u zajedničkoj igri.

Igra je započela bacanjem kocke i svatko je dobio ulogu jednog od likova iz priče. Šumar Šeki, Izviđač Izidor, Ratnica Renata, Iscjeliteljica Iskra i čarobnjak Čarimir samo su neke od uloga u koje su se klinci odmah uživjeli. Priča se odvija „u jednom selu, davno, davno“ u kojem šume i polja dijele ljudi, patuljci, vilenjaci, domaće životinje i razna druga bića.

U selu živi i čarobnjak Alkimir koji svojim čarobnim napicima liječi čitavo selo. Jednoga dana Alkimir je nestao, a stanovnici sela moraju ga zajedničkim snagama pronaći koristeći posebne moći.

Goran je stavio šešir na glavu i postao zabrinuti seljak Mihovil koji od njih traži pomoć u potrazi za čarobnjakom.

Prva prepreka su zaključana vrata Alkimirove kuće. Ključ se našao kod Izviđača, a zahvaljujući njima cijela grupa je stupila u mračnu unutrašnjost kuće koju su Čarobnjak i Čarobnica osvijetlili čarolijom svijetla.

Šumar Šeki mogao je sačuvati šibice za neku od sljedećih prepreka. Otvaranje škrinje potaknuo je grupno mozganje. „Možemo ju zapaliti šibicama!“, netko je vatreno predložio, ali kratkim vijećanjem ubrzo su se složili da će takvim destruktivnim postupkom škrinja naprosto izgorjeti, a to nema smisla za njihov zadatak.

Budući da su ključ iskoristili za otvaranje vrata, morali su tražiti nova kreativna rješenja među predmetima na raspolaganju. Kada su „pohvatali“ sva pravila i mogućnosti, prava igra mogla je započeti.

Ako je netko mislio da su ovakve igre samo za najmlađe, razuvjerio ih je Bojan Branisavljević, jedan od predavača na Festivalu koji smatra da ne postoji prerano doba za takvu igru: „Primjerena je za sve uzraste, od rođenja do penzije!“.

Psiholog koji radi u predškolskom sustavu strastveni je RPG igrač. „Spojio sam posao s vlastitom ljubavi prema društvenim igrama. U role play-u sam više od 20 godina, a našao sam nišu koja spaja jedno i drugo“, pojasnio je Bojan. U radu s djecom, kroz igru, voli ubacivati znanstvene koncepte i pojmove.

Tako u igri futurističke rekolonizacije Zemlje djeca uče o sili gravitacije, osmišljaju zaštitna odijela koja će ih štititi od opasnih prirodnih uvjeta, neutraliziraju nagrizajuće kiseline sodom bikarbonom, a pronalaze i razne izvore energije kako bi ponovno pokrenuli život na Zemlji.

U drugoj igri, nasumičnim odabirom na globusu, igrači su se našli ni više ni manje nego u Gruziji. Učili su gruzijsko pismo, položaj na karti, lokalnu kuhinju, a taksist ih je opelješio za pola fiktivnog budžeta od 20000 €. „Želim da shvate plastičnost fiktivnog svijeta. Čar igre je u tome da mogu otići u kojem god smjeru požele“, ispričao je Bojan.

Slične je zaključke iznio tijekom nedjeljnog predavanja „Što je LARP i kako ga početi igrati“ i Miroslav Wranka. „Možeš više puta igrati istu igru. Možeš čak igrati i istu ulogu u istoj igri, a igra će svaki put biti drugačija.“, rekao je Miroslav i pojasnio primjerima iz vlastitog iskustva igranja LARP (Live Acting Role Playing) igara.

Naveo je i kako igra može biti kratka i napravljena za tek nekoliko ljudi, ali spomenuo je i igre u kojima sudjeluju deseci, stotine pa i tisuće igrača, a koje se održavaju na raznim lokacijama pa tako i u dvorcima, na velikim imanjima ili na primjer u brodu kojeg organizatori zakupe na nekoliko dana kako bi se sudionici tamo smjestili i odigrali zamišljeno.

Kada su predavanja završena, a ključevi, mačevi, čarobni štapići i toljage odloženi, divlja su se stvorenja vratila u svoje brloge i jutarnji je, onaj trešnjevački, dio festivala odigran.

Oni iskusni i oni zainteresirani, zaputili su se s ekipom iz Terrible Creationsa prema njihovom sjedištu u centru grada na poslijepodnevni dio festivalskog programa. Nova igra samo što nije počela.