Na zidiću ispred kioska
Instalacija Franjke Prše "Štacun – originalni trenutak" potaknula je susjedsko okupljanje kakvo se danas više ne viđa
Foto: Vladimir Kinđerski

„Štacun“ na uglu Kostelske i Mokričke ulice u večernjim je satima 16. lipnja nakratko obnovio svoju staru slavu. 

Prostor poznatog kvartovskog kioska, koji je tijekom svojeg postojanja bio špeceraj, poslovnica Hrvatske lutrije, voćarna, pa i dućan sa životinjama, u projektu Franjke Prše, diplomantice Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, oživio je u dosad neviđenom izdanju.

Foto Vladimir Kinđerski

U 19 sati na ulicama ispred „Štacuna“ započelo je „susjedsko okupljanje“ kakvo se danas više ne viđa ispred malih kvartovskih trgovina. Auti su se morali oprezno provlačiti uskim jednosmjernih uličicama starog kvarta jer su znameniti vuglec ceste okupirali veseli susjedi i posjetitelji umjetničkog događaja.

Foto Vladimir Kinđerski

Franjkino umjetničko djelo proizašlo je iz predmeta Umjetnost u javnom prostoru na kojem studenti dobivaju zadatak izvesti javnu instalaciju na prostoru grada, a izvela ga je u suradnji s Vanjom Radovanovićem, voditeljem projekta Mapiranje Trešnjevke.

Štacun je otkrila sasvim slučajno, skrenuvši s puta zadane rute Mapiranja. Žuti kiosk s plakatom „The original moment“ zapeo joj je za oko, a tekst natpisa postalo i naslov instalacije „Štacun – originalni trenutak“.

Foto Vladimir Kinđerski

Tijekom istraživanja prostora upoznala se s vlasnicom bivše trafike Gordanom Pavlišek, koja je s mužem Dubravkom zadnja „držala“ Štacun. Gospođa Gordana podijelila je svoju životnu priču i monumente iz prostora, poput izloženih fotografija.

Foto Vladimir Kinđerski: Gordana Pavlišek (lijevo)

Da bi prostor uopće osposobila za lokaciju instalacije, Franjka ga je morala očistiti od smeća i drugih nečistoća, micati četiri sloja linoleuma, odlijepiti tapete i staviti nove, krečiti i ribati pod metalnom četkom, na oduševljenje susjeda koji su joj prišli u pomoć s raznim kućanskim alatom i sredstvima za čišćenje.

Foto Vladimir Kinđerski: Franjka Prša

Nakon dvotjednih priprema prostor je bio spreman za umjetničku intervenciju, a posjetitelje je te večeri dočekao „Štacun“ kakvog još nisu vidjeli. Na staklima na Mokričkoj pojavili su se oglasi usluge čišćenja, nestale mačke i Lokalnih snagatora, a na Kostelskoj strani plakati s fiktivnim proizvodima u ponudi trgovine, inspirirani stvarnim motivima s Trešnjevke koje je Franjka pronalazila u šetnjama kvartom.

Foto Vladimir Kinđerski

Džungla biljaka koja je u malom interijeru napravila pravu zelenu eksploziju predstavljala je vrijeme kad su u Štacunu cijene bile ispisane na listovima javora, a sada su na listovima osvanule razne poruke posjetitelja na šarenim post-it papirićima.

Franjka je biljke posudila iz male urbane oaze Trešnjevčanke Tine, koja se bavi sadnjom i uzgojem biljaka, te aktivno održava i brine se za zelene površine u svom kvartu. Tina je ovaj put veselo preselila sadnice na nesvakidašnju lokaciju.

Foto Vladimir Kinđerski

Uz zvukove klasične gitare u izvedbi Ivana Marojevića, gitarista koji je na Frankin poziv došao ispuniti prostor laganim romantičarskim melodijama, posjetitelji su obilazili crteže proizvoda na zidovima obasjane raznobojnom rasvjetom iz reflektora i originalnu reklamu s kioska koja se nekoć nalazila na pročelju objekta. Proučavali su fotografije iz prošlog stoljeća i razmjenjivali uspomene o nekadašnjem prostoru.

Foto Vladimir Kinđerski

Franjka je svojom intervencijom na nekoliko sati oživjela staru kvartovsku tradiciju. Nekoć svakodnevna pojava na zidiću „Štacuna“ bila je ovom prilikom „propisno“ rekonstruirana.

Ali sve što je lijepo, kratko traje. Posjetitelji su mogli uživali u komadiću izgubljenog raja samo na jednu večer, za što je, između ostalog, zaslužna činjenica da prostor nema vrata.

Foto Vladimir Kinđerski

Komadi instalacije jedan po jedan napustit će maleni prostor u Mokričkoj 32, ali susjedima će ostati, sada puno ljepši, monument mladosti i minulih vremena trešnjevačke povijesti. 

Foto Vladimir Kinđerski

Antonija Novaković
Od rođenja 1996. većinu je života provela u dijelu Trešnjevke zvanom zagrebački Srednjaci. Po stjecanju diplome iz komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu odlučila je žarište interesa prebaciti s iščitavanja na bilježenje Kvarta.