Nacrtala sam izvanzemaljca
U sklopu Međunarodnog dana asteroida Tehnički muzej Nikola Tesla uz projekcije, premijere i predavanja organizirao je i cijeli niz radionica za djecu
ARHIVSKI ČLANAK
FOTO Tony Hnojčik

Nastavljajući sa svojim programom približavanja znanstvenih teorija svim Zagrepčanima, pa i onim najmlađima, u sklopu Međunarodnoga dana asteroida Tehnički muzej Nikola Tesla uz projekcije, premijere i predavanja organizirao je i mnogobrojne radionice.

Djeca su se mogla pridružiti nekoj skupini i naučiti ponešto o Mjesečevim i Marsovim kraterima ili o bojama meteora. Mogla su sama izraditi svoju maketu od papira ili od krumpira, a bacajući pikule s visine mogli su sudjelovati u simulaciji nastanka kratera. U simulaciji Tunguske eksplozije pucali su baloni.

FOTO Tony Hnojčik: Radionica - Udarni krateri na Mjesecu i Marsu

Upravo u znak sjećanja na 30. lipnja 1908. godine kada je u Sibiru mali asteroid promjera oko 40 metara, u najvećemu udaru u bližoj povijesti, eksplozijom iznad tla uništio nenaseljeno područje površine moderne metropole, taj datum proglašen je Međunarodnim danom asteroida.

Sve je krenulo 2015. godine nakon "100x deklaracije" koju je potpisalo 22.000 znanstvenika i podupiratelja, a u svrhu da se u javnosti podigne svijest o potrebi pojačanoga detektiranja i praćenja asteroida. Naime, ako ih ne uočimo na vrijeme, nećemo se moći obraniti od njihovoga razornog potencijala.

FOTO Tony Hnojčik: Između simulacija Tunguske eksplozije

U Tehničkom muzeju velik dio programa bio je posvećen najmlađima jer, kako nam je rekla voditeljica jedne od radionica Ljerka Marijanac: "Djeca su naše snage za budućnost."

Ona vjeruje kako se takav pristup isplati jer: "Kada bi se samo djelić ili samo dvoje od ovdje prisutne djece jednom odlučilo studirati astronomiju, planetarnu geologiju ili nešto srodno, to bi značilo da smo učinili veliki korak.

Metode koje koristimo primjerene su vrtićkom uzrastu, ali i starijima pa se prilagođavamo dobi djece koja dolaze u radionicu. Pokušavamo im u igri objasniti što su asteroidi, gdje se nalaze, kako  se otkrivaju, kakvu opasnost predstavljaju za naš planet i možemo li se obraniti, a trudimo se upoznati ih barem s dijelom istraživanja koja se trenutačno provode u svijetu."

FOTO Tony Hnojčik

"Bilo bi, doduše, bolje kada bi s tim informacijama bili kvalitetnije upoznati i ljudi koji odlučuju, budući da nam o tim znanjima može ovisiti opstanak. Ali i ova djeca će u budućnosti možda donositi takve odluke, pa bi bilo korisno da im barem neki trag ovdje naučenog pomogne u tome," uvjerena je voditeljica.

"Interes među djecom postoji, a bitno je da i roditelji prepoznaju interes vlastite djece," bila je jasna voditeljica dok je odgovarala na pitanje o reakcijama polaznika "Takve roditelje možete vidjeti danas ovdje," dodala je.

Dok je to objašnjavala, njezin kolega Tihomir Marjanac baš je podučavao pomoću balona i makete pune stabalaca. Dijete bi jednostavno bacilo balon na iglu iznad makete, a nakon pucanja balona mališan bi mogao vidjeti što se dogodilo sa stablima tijekom Tunguske eksplozije.

Koristeći stabalca u sredini makete koja se nisu pomakla i pokazujući rukama voditelj je dokazao smjerove kretanja sila pri eksploziji koja se dogodi iznad tla. Pa su tako, vjerujemo, uz malene, koji su bacali balone, ponešto naučili i nazočni roditelji.

FOTO Tony Hnojčik

Dokaz da je djeci u radionicama zabavno dala nam je Valeria. "Nacrtala sam izvanzemaljca," ozbiljno je izjavila nakon što je objasnila kako joj je u muzeju "jako lijepo."

"Najljepše mi je bilo kada smo crtali. Evo tu sam nacrtala meteore koji padaju. Svi su različitih boja jer su različiti. Crvena je ugljen. Žuta je željezo. Ljubičasta je kalcij..." nastavila je opisivati svoju sliku punu šarenih krugova.

Naučila je: "Da postoje asteroidi, da ih se moramo čuvati i da ne smijemo bacati smeće," a rado bi u radionicu pozvala i svoje prijateljice jer se "može naučiti o meteorima, o Zemlji i svašta."

Dotepenec A Trešnjevčan
Dotepenec je jednom davno došao na Trešnjevku i od tada joj se, gdje god odlutao, uvijek vraća. Tu sretno živi već više od dva desetljeća. Budući da je stalno u pokretu i komunicira zamolio je da mu prikrijemo pravi identitet kako bi i dalje "mogao prisluškivati razgovore za susjednim stolovima u raznim trešnjevačkim birtijama."