Najte se sekirat'
Sva sreća pa su nas oborine i poplave zaobišle pa nam Vijeća gradskih četvrti na skorašnjim sjednicama mogu razmatrati sve potrebe kvarta u suhim okolnostima
ARHIVSKI ČLANAK

Kvalitetu godišnjeg odmora vidimo već u prvom tjednu škole. Vidimo i koliko se tko dugo odmarao. Vidi se to na licima svakog roditelja koji su ovih dana s popisima u rukama obilazili knjižare.

One kaj su dva tjedna odmarali, i to u kolovozu, prepoznajete po brzini hoda i grčevitom licu jer su s vremenom furt na knap.

One koji su dva mjeseca, poput nas, ljetovali u prirodi, prepoznajete po osmijehu kojim plovimo kroz sve te police ne žureći nikamo. Onih koji su ljetovali u srpnju, nema po knjižarama, oni su već sve kupili.

Nama na portalu pak sa školarcima ili bez njih nova je školska godina dopeljala i tehničke probleme pa smo se u samom startu popiknuli sa sadržajima koje nismo nikako mogli objaviti. Ma nije bed, to ti ga dođe kao da po jedan dio školskog pribora moraš odšetati u knjižaru dalje.

Sva sreća pa su nas oborine i poplave zaobišle pa nam vijeća gradskih četvrti na skorašnjim sjednicama mogu razmatrati sve potrebe kvarta u suhim okolnostima. Iako me svaka pomisao na kišu odvede slikom na Selsku i Ozaljsku i jezera kišnice koja se stvaraju uz nogostup, pa jureći automobili od toga naprave slap nad prolaznicima. No, velim, počinju zasjedati vijeća pa ćemo i o tome imati prilike porazgovarati s njima, svima.

U rubrici kvart otvorili smo kategoriju naziva "Više o..." Kao što naziv kaže, tu ćemo vam pričati "više o" raznim institucijama (poput škola, kazališta...), udrugama i klubovima koji nam djeluju na kvartu. Prvi je članak već tu i neće dugo biti sam.

Sve ostalo je u revijalnom tonu, nekome malo bržeg ritma, nekome sporijeg, no najvažnije je kako je svima – zabavno.

Uživajte u prvim zadaćama, izletima, treninzima i tekmama, plovite kroz obveze sa smješkom i najte se sekirat,' za to smo mi tu.

Vaša Iva

Glavna urednica
Iako su me s nepune četiri doveli u tadašnju Končarevu iz mog rodnog grada Rijeke, kompletna sam Trešnjavčanka u punom smislu. Odrastajući uz pogled na dvorište pokojnog Berca koje je bilo puno krošnji trešanja, krušaka i jabuka, penjala sam se k'o klinka na svoja dva stabla trešanja u dvorištu a znala posegnuti i za Bercovim dok je spavao. Uz Trešnjevku me veže 37 godina na istoj adresi, uz tramvajsku prugu nadomak Ljubljanice. Školovanje, prve ljubavi, izlasci na kvart i školsko, vrištanje od smijeha do zore ispred „Pauka“ – sve to samo je dijelom svega što je Trešnjevka utkala u mene. Ono što ja želim dati njoj tek je preda mnom a upravo ovaj portal je sjajna platforma na kojoj to mogu početi ostvarivati. I budem, kontinuirano, jer naša Trešnjevka ne živi na slikama već živi samo u našim doživljajima, našim srcima, u nama Trešnjevčanima.