Nebo je tako blizu
U planetariju se može vidjeti kako zvijezde izgledaju gledane iz Australije ili vidjeti što je bilo drugačije u noći na današnji dan prije stotinu godina
ARHIVSKI ČLANAK
FOTO Tony Hnojčik

Želite promatrati zvijezde - one koje bi se vidjele s Trešnjevke kada bi se ugasila sva gradska svjetla, i one koje bi se vidjele samo ako preselimo Trešnjevku na južnu polutku planeta?

Želite li ih gledati kako se kreću, a da ne provedete desetljeća, stoljeća ili tisućljeća zureći u nebo? Sve to možete u Planetariju Tehničkoga muzeja Nikola Tesla.

Planetarij je naprava koja prikazuje zvjezdani svod i pojave na njemu iako to ne biste rekli kada uđete pod njegovu bijelu kupolu. Unutra je kružna prostorija, a po obodu su klupe, pa su jedino u što tada možete gledati lica susjeda i čudna naprava u sredini. Većina gleda u napravu.

Sumrak je sve mračniji, a naprava se razotkriva kao projektor. Najprije se pojavljuje panorama Zagreba, a zatim zabljesnu i prve, one najsjajnije zvijezde. Dolaskom tame kupola će se osuti svjetlosnim točkicama vjerno simulirajući zvijezde, njihovu veličinu i međusobne odnose.

Može se vidjeti kako nebo izgleda gledano iz Australije ili vidjeti kako je izgledalo prije stotinu godina na današnji dan, a mogu se vidjeti i putanje koje prate planeti iz našega sustava, saznati gdje se točno na nebu traži Sjevernjača i još mnogo toga.

Zagrebački planetarij u pogonu je od 18. svibnja 1965. godine i teško je izračunati koliko je ljudi do sada uživalo i steklo znanje pomoću projektora izrađenoga u tvornici “Carl Zeiss” u gradu Jena u Njemačkoj.

FOTO Tony Hnojčik

Naš projektor u funkciji je, dakle, više od 50 godina, ali preteča toga stroja oblika kamene kugle s oznakama i alegoričkim prikazom pojedinih zviježđa povezuje se s imenom grčkoga učenjaka Anaksimandra. Prvi poznati mehanički uređaj te vrste konstruirao je Adam Olearius u 17. stoljeću i bio je iznutra osvijetljen svjetiljkom.

Mehanički modeli odbačeni su 1919. godine kada je Zeissov inženjer Walther Bauersfeld zaključio kako je lakše vrtjeti projektor nego sferu te je 1923. godine predstavio uređaj koji je do 1925. godine izrađen i postavljen u Münchenu te time označio početak ere suvremenih planetarija.

Što se točno zbiva u suvremenom planetariju, teško je opisati riječima i još teže fotografirati. To je najbolje  jednostavno doživjeti jer u planetariju je nebo tako blizu da ga doslovno možete dotaknuti rukom. To nije baš poželjno činiti, a većina ionako radije ostaje mirno sjediti dok prati izlaganja voditelja projekcije.

Save

Dotepenec A Trešnjevčan
Dotepenec je jednom davno došao na Trešnjevku i od tada joj se, gdje god odlutao, uvijek vraća. Tu sretno živi već više od dva desetljeća. Budući da je stalno u pokretu i komunicira zamolio je da mu prikrijemo pravi identitet kako bi i dalje "mogao prisluškivati razgovore za susjednim stolovima u raznim trešnjevačkim birtijama."