Na Trešnjevačkome placu jedne nedjelje predvečer sreli smo gospodina Tomislava. On već više od 60 godina živi na Trešnjevci. Doselio se davno kada se zaposlio u jednoj velikoj, a sada propaloj "trešnjevačkoj" firmi  od koje je na kredit kupio stan.

Odmah nam se ispričao zbog toga što u trenutku našega razgovora  nije bio u stanju izraziti sve ono pozitivno što misli o kvartu i njegovim stanovnicima  budući da mu je prije nekoliko tjedana preminula voljena supruga, pa su tuga i žalost osjećaji koji zasad prevladavaju u njegovu životu.

Ono što nam je mogao istaknuti o kvartu je kako imamo najljepši plac s kojim se jedan Dolac ne može mjeriti budući da je ovaj trešnjevački, kako je kazao, "najljepši u Hrvatskoj."

Kao višedesetljetni  stanovnik promatrao je razvoj kvarta u kojemu, kad se on doselio, gotovo nije bilo asfaltiranih ulica. Kako je kazao, živio je s njim, odrastao je i ostario s njim pa ne može prijeći preko onoga što on naziva "devastacija kvarta."

Kao primjer navedene "devastacije" istaknuo je promjenu koja je zadesila sam "centar" kvarta kada je zatvorena kultna gostionica "Dvije lipe" pred kojom su svako sa svoje strane ulaza stajala dva stoljetna stabla.

Kako je kazao, onda su došli neki "totalni idioti" koji "nisu ni Trešnjevčani ni Hrvati" pa su kultno mjesto okupljanja poznato po dobrim gablecima i još boljoj "domaćoj"“ atmosferi  pretvorili u sterilni kockarski klub.

Ono što mu smeta nije sama prenamjena prostora, već činjenica što su novi korisnici uspjeli isposlovati "zloćin" odnosno srušiti oba stabla lipe koja su ,kako on tvrdi, bila zakonom zaštićena te su na taj način ne samo uništili kultno okupljalište i mogućnost da sjedeći pod krošnjama lipa promatrate kako kuca srce kvarta, već su rušenjem tih stabala nepovratno narušili vizuru i ljepotu središnjega starotrešnjevačkoga trga.

Spomenuo je u istom kontekstu drugu lokaciju (Nova cesta), na kojoj je na mjestu knjižare "gdje su ljudi kupovali knjige za djecu" niknuo također kockarski klub, a takve se stvari "ne bi smjele događati."

Ono što ga žalosti je i nestanak mnogih starih obrta i dućana pa ima dojam kako je dio "života" otišao iz kvarta, ali smatra da je na Trešnjevci još  lijepo živjeti budući da su s vremenom tu nastali mnogi parkovi, uređen je plac, a sam kvart je pun dobrih ljudi. Kazao je da, kao i posvuda, i tu ima onih "ošijih" koje je poželjno izbjegavati, ali i istaknuo kako je većina ipak pozitivna budući da zbog toga u kvart i na plac sve više navraćaju i "ljudi iz centra grada."

Koliko mu je Trešnjevka draga pokazuje i time što čak i u trenucima velike osobne tragedije ovdje uspijeva pronaći stvari koje ga vesele.