Treća šetnja iz serijala „Trešnjevka na treći pogled“ pod nazivom „Sava – Vraćam se, Savo, tebi!“ portala Mapiranje Trešnjevke održala se 21. travnja, dan prije datuma desete obljetnice pokretanja projekta Mapiranje Trešnjevke. Ovaj jubilej portal će slaviti cijele godine kroz bogat program.

Ekipa se okupila na tramvajskom okretištu Prečko u 17 sati. Voditelj Vanja Radovanović dočekivao je sudionike i popisivao ih, na kraju izbrojivši njih 44.

Bez odugovlačenja smjestili smo se u hladovinu obližnjeg drveta, uz same tračnice zelenog okretišta, gdje je Vanja započeo s uvodom u temu šetnje. Plan je bio pratiti tok rijeke Save, treću liniju koja obilježava Trešnjevku.

Uz Autoput (Zagrebačka avenija) i željezničku prugu, Sava je treća trešnjevačka linija te ujedno, iako njen tok već odavno nije prirodan, i najnepravilnija od njih.

Na početku, Vanja je proveo malu anketu kako bi svi stekli barem okvirni dojam svojeg znanja i iskustva sa Savom. Dizanjem ruku pokazalo se kako su gotovo svi prešli Savu u proteklih tjedan dana, većina je pri tome bacila pogled na rijeku (na boju, vodostaj i slično).

Oko pola sudionika je u tih tjedan dana bilo na Savskom nasipu dok neki nisu prošli nasipom od Nove godine. Četvrtina sudionika je bila uz samu rijeku, nekolicina je hrabro umočila prst u vodu, a pitanje tko se ikad okupao u Savi izazvalo je komešanje.

Oko mogućnosti kupanja u rijeci mišljenja su bila podijeljena, što ne čudi kada većina smatra kako nekadašnje zagrebačko kupalište danas niti izgleda kao kupalište, niti je čisto, niti je sigurno..

Uz pomoć fotografija i karata Vanja je izložio faktografske činjenice o rijeci Savi: duljinu, države kojima protječe, izvore, nadmorsku visinu i izgled korita, a na kartama je pokazao promjene u izgledu Save kroz povijest, počevši od 1803.

Osim Medvednice, Sava je druga prirodna odrednica Zagreba te je izrazito utjecala na izgled samoga grada. Iako je rijeka prirodni izvor vode i služi za navodnjavanje u poljoprivredi, povijest ovog dijela grada obilježile su poplave pa nije bila pogodna za naseljavanje.

Tada su uz Savu živjeli kmetovi i seljaci kako bi bili blizu polja, dok su bogatiji živjeli na brjegovima. Kada je krenulo veće naseljavanje Zagreba počelo se raditi i na reguliranju Save, a tako je i poprimila izgled koji ima danas, dok je često spominjana poplava 1964. potaknula izgradnju Savskog nasipa.

„Zagreb ne živi na rijeci“, „Zagreb i Sava se ne vole“ samo su neke od fraza koje se znaju izreći o odnosu grada i rijeke. Za razliku od gradova koji žive na svojoj rijeci, Zagreb ima problema s variranjem vodostaja, a također ni ne koristi rijeku (npr. za hidroelektranu).

Iako je Sava neizostavno prirodno obilježje Zagreba, ona i grad oduvijek imaju problematičan odnos.

Usprkos tome, stanovnici Zagreba vole svoju Savu i često ju odabiru za šetnje. Nasip je pogodan za trčanje i hodanje, dok je donji, livadni dio uz rijeku pogodniji za istrčavanje pasa i uživanje u izvornoj riječnoj flori i fauni.

Šetnja je krenula s granice Trešnjevke, s okretišta Prečko. Zaputili smo se zemljanim putem u smjeru zapada, prema zelenoj zoni prije Savske Opatovine. Tek je nekoliko minuta šetnje bilo dovoljno za potpunu promjenu okoline. Oko trećine kuća ovdje je napušteno, a uz puteljak se protežu mali ograđeni vrtovi napravljeni 2014.

Većina ovog područja zarasla je u proteklih 20 godina, a danas se samo pojedine parcele uzimaju u najam i „vikendaški“ obrađuju. Iako izmijenjeni, ovi dijelovi su praktički „van grada“ i na njih urbanizacija nije toliko utjecala. Uz put se mogu vidjeti manja orana polja i poljoprivrednici koji se voze traktorima. Sve to nedaleko od granica Prečkog.

Put nas je ubrzo odveo u šumarak, a pjev ptica postajao je glasniji. Mnoge šumske staze sada su zakrčene, ali još postoji put kojim nas je Vanja poveo. Prije ulaska upozorio nas je na hrpu smeća na koju ćemo naići.

Nažalost, ima i toga da ljudi naprosto istovare otpad u šikari, misleći valjda da je dovoljno skriveno i udaljeno od grada. Kad smo se svi okupili oko sramotne hrpe, Vanja je ironično iskoristio taj trenutak i zamolio nas za minutu tišine i osluškivanja zvukova šume.

Topli proljetni dan izmamio je život u krošnjama. Pomiješali su se krckanje grančica, šum vjetra u lišću i cvrkutanje ptica, a mi šetači pokorno smo stajali u krugu oko smeća, uspoređujući ljepotu prirode s ljudskim nemarom za nju.

Izlazak iz šume doveo nas je pred savski nasip. Bez stepenica na vidiku, naša horda hrabro je pohrlila na uzbrdicu i krenula osvajati vrh nasipa. Svi smo se brzo uzverali i okupili se na stazi.

Vanja nas je poveo nasipom do stepenica kojima smo se spustili na livadu i krenuli prema vodi. Mikroklima se osjetno promijenila. Miris rijeke i mulja postao je sve izraženiji, a vegetacija je na tom dijelu još „prirodnija“.

Nepokošena trava dosezala je do koljena, posvuda se protezalo livadno cvijeće i korov, a šum rijeke ugodno je draškao uši šetača naviknutih na gradsku buku.

Nastavili smo uz rijeku prema istoku, preko Petrovaradinske, nekadašnje Novosadske koja je povezivala Savu i grad. S druge strane Autoputa nastavlja se Zagrebačka ulica koja je u prošlosti bila put prema Zagrebu odnosno prema njegovim ondašnjim granicama koje otprilike odgovaraju granicama današnjeg centra grada.

Vanja je pripremio brojne povijesne fotografije koje je pokazivao i koje su kružile među sudionicima. Na njima je prikazano nekadašnje savsko kupalište i rekreacija na rijeci.

Simbolično umakanje prsta u Savu odradili smo tijekom kratkog predaha na malom šljunčanom sprudu. Kupači su bili isključivo psi, a njihovi vlasnici, neki i po prvi put u životu, osjetili su rijeku Savu na vlastitoj koži. Za okrjepu izvadili su se čvarci i napolitanke, a pogled je pratio rijeku nizvodno sve do horizonta kasnog poslijepodneva.

Povratak na nasip obilježilo je još jedno grupno penjanje kako bi s osvojenog vrha krenuli na „onu drugu“ jarunsku stranu.

Svi podaci i faktografija koju je voditelj Vanja Radovanović dijelio u šetnji dostupni su na portalu Mapiranje Trešnjevke. Tamo se, za one koji žele istražiti trešnjevačke lokacije pod stručnim vodstvom, može pronaći i raspored šetnji.

A kome je do samotničkih lutanja prirodom rute poput ove kojom nas je poveo Vanja ispunit će očekivanja: mir, tišinu i prekrasan krajolik uz tek mogućnost susreta s nekim sličnim samotnjakom ili povorkom vođenih šetača.