Slikoples, interdisciplinarna predstava za djecu i mlade plesnog studija i ansambla mladih „Svjetlost u pokretu“, nastala u projektu „Ples i slikarstvo“, održala se u nedjelju, 28. svibnja u Centru za kulturu Trešnjevka.
Umjetnička suradnja Tatjane Rupcich, autorice, koreografkinje i voditeljice plesnog studija i Darje Mrđen, likovne umjetnice, započela je 2019. godine, a spoj njihovih vještina i interesa svoj je konačni oblik dobio u predstavi.
Foto Anja Mitrović
Godine pandemije i izolacije nisu pogodovale svijetu kazališta i plesa, ali umjetnice je upravo to potaklo da nastave s „tihim radom“ nadajući se kako će jednoga dana postaviti svoje djelo na sceni.
Svijet plesa je svijet interakcije i komunikacije, a u izvedbi na pozornici ostvaruje se na najvišem nivou. Ono što se dotad odvijalo u kreativnom krugu autorice, koreografkinja, plesača i slikarice, zaživjelo je pred publikom koja je te sunčane svibanjske nedjelje popunila gledalište CKT-a.
Foto Anja Mitrović
Uz sliku i pokret, ova plesna predstava sadržava i riječ. Između koreografija Tatjana je, sjedeći u kutku pozornice, čitala brojne citate o plesu. „Plešemo dok se smijemo. Plešemo dok plačemo. Plešemo iz ludila. Plešemo iz straha. Plešemo za nadu. Plešemo za vrisak. Mi smo plesači. Mi kreiramo snove.“, započela je citatom fizičara Alberta Einsteina dočaravajući njime povezanost svijeta plesa s mnogim drugim umjetničkim i neumjetničkim svjetovima.
Jer plesom se izražava ono ljudsko u nama. Plesačev umjetnički alat njegovo je vlastito tijelo, a u ovoj predstavi naglasak je na unutarnjem svijetu ljudskih emocija i njihovom izražavanju.
Foto Anja Mitrović
Instrumentalna glazba bila je na trenutke nježna i sanjiva, a pokreti fluidni i meki. Potom bi se tempo ubrzao, a na pozornici i u publici nastao bi kovitlac emocija. Uz glazbu dvoranu su ispunjavali zvukovi vjetra i grmljavine, pokazujući sva lica prirode i ljudskih osjećaja.
Na sceni su se izmjenjivali plesači raznih uzrasta, a nekima je ovo bio prvi nastup u kazalištu. Najmlađi polaznici plesnog studija osvojili su pozornicu svojim žarom i ozbiljnošću.
Foto Anja Mitrović
Obasjani reflektorima, u kostimima od lepršavog tila uživali su u nastupu pred najvećom publikom dosad.
Zamračena gomila zastrašila bi i iskusnije plesače, ali oni nisu pokazali strah.
Odvažno su pokazali što su učili proteklih godina, znajući da ih negdje iz mraka očarano gledaju njihovi ponosni roditelji i prijatelji.
Na velikom platnu u dnu pozornice pojavljivali su se i izmjenjivali Darjini slikarski radovi. Služili su kao kulisa, ali i kao Tatjanin izvor inspiracije u osmišljavanju koreografija koje ih povezuju s plesom i glazbom.
Foto Anja Mitrović
Prikazi prirode u žarkim bojama oživjeli su kroz pokrete malih i velikih plesača. „Htjeli smo pokazali kako je u prirodi i umjetnosti sve povezano, a na ovaj način djeca su kroz ples učila i o slikarstvu i važnim umjetnicima“, objasnila je Darja koja je tijekom predstave sjedila u publici kako bi upila reakcije i impresije gledatelja od kojih su neki nakon predstave tvrdili kako su, skriveni u mraku, na trenutke i zaplakali.
Foto Anja Mitrović
Oni koji su znali kome pripisati dio zasluga za ukupan dojam čestitke su uputili i majstoru rasvjete Zdenku Trandleru, velikom prijatelju i suradniku brojnih plesnih i kazališnih grupa koje su se popele na daske Centra za kulturu Trešnjevka.
On ostaje i kad publika odnese svoje dojmove, a ovaj put osmjesi na izlasku iz dvorane nisu ostavljali dvojbu. Slikoples je, spajajući sliku, glazbu, riječ i pokret začarao publiku gotovo odražavajući rečenicu velikog pjesničkog barda Tina Ujevića:
Foto Anja Mitrović
„Umjetnost nikad ne prima svijet kakvim ga je našla. Niti ga ostavlja takvim.“