Povezuje nas Fra Ma Fu
I na Jarunu i u Virovitici postoje osobe koje kao svoju adresu navode ulicu Franje Martina Fuisa, a to me nagnalo da se upitam koliko zapravo znamo o ljudima čija su imena ujedno i nazivi naših ulica
ARHIVSKI ČLANAK
FOTO Tony Hnojčik

Ljeto nas je odvuklo s kvarta na granicu Podravine i Slavonije, ali i ovdje u Virovitici pronalazim vezu s Trešnjevkom koliko god to nevjerojatno zvučalo.

Ta je veza izravna i vezana uz legendarnog fotoreportera Franju Martina Fuisa rođenoga Virovitičana koji je veliki dio svoga života živio i radio upravo na našem kvartu.

Svojim reporterskim radom zadužio je oba grada i oba su mu se odužila nazivajući ulice njegovim imenom pa tako i na Jarunu i u Virovitici postoje ljudi koji kao svoju adresu navode ulicu Franje Martina Fuisa.

Fuis je bio avanturist, lik samo takav. Biciklom je prešao uzduž i poprijeko sve od Zagorja, Podravine, Slavonije do Prigorja, a poginuo je vozeći avion 1942. godine.

Znao je tjednima živjeti sa sirotinjom koja je u to doba svoje privremene nastambe gradila na području današnjega križanja Vukovarske i Savske ulice kako bi sve doživio iz prve ruke, a izvijestio je i kako je upravo tamo upoznao "najveće duše."

Upravo priča o Fuisu, istinskom i iskonskom fotoreporteru, nagnala me da se upitam koliko zapravo znamo o ljudima čija su imena ujedno i nazivi naših ulica.

Koliko su njihov rad i postignuća obilježili povijest kada su zaslužili da ih tako pamtimo i, najbitnije od svega, što smo naučili iz te povijesti.

Vođena tim razmišljanjima skovala sam plan istražiti što se o povijesti kvarta može iščitati iz nazivlja ulica i trgova jer i ja sam među onima koji pojma nemaju zakaj se Ozaljska zove baš Ozaljskom, zakaj iza Ljubljanice imamo niz uličica koje nose nazive kvarnerskih otoka, a ne znam ni kako se i zašto nadležni oduče dodijeliti neko ime baš toj ulici.

Sada me sve zanima, a posebno ulice koje nose nečije ime i prezime. Kao majka mudrosti, povijest nas samo može educirati, ali i povezati onako kako Fuis povezuje Trešnjevku, kvart u kojem živim, i Viroviticu, grad u kojem ove godine ljetujem.

Ne znam je li od šuma kojima smo okruženi ovdje na "ogradi" Slavonije ili od tišine koja ovdje gospodari, ali totalno sam uronila u prošlost i kopanje korijena.

Vjerujem kako nas kroz život grade i ambijent i situacije i interakcija s ljudima koje putem srećemo, a mene je definitivno izgradio naš kvart na kojem sam na istoj adresi, u istoj kući već 38 godina.

Gdje god otišla, srce mi nikada ne udara kao kada se vraćam doma na kvart, pa je zato istražiti je li i drugima jednako jako kucalo srce kada su dolazili na našu Trešnjevku postao radni izazov kojeg se s posebnim zanosom prihvaćam.

I o samom Fuisu će još biti riječi na našem portalu jer se u Virovitici tijekom jeseni održava treći festival reportaže i reportera Fra Ma Fu nazvan po, već legendarnoj kratici kojom je Franjo potpisivao svoje članke.

U planu je sudjelovanje i izvještavanje s tog zanimljivog događanja, a sada sam samo poželjela podijeliti svoju sreću spoznajom kako je naš kvart takvoj legendi ukazao poštovanje kakvo zaslužuje te se time opet proširio izvan svojih fizičkih granica pa povezao naizgled nepovezivo.

Sjajan nastavak ljetovanja, gdje god bili, želim vam svima i neka vam povratak doma bude ovjenčan onim divnim osjećajem trešnjevačke dobrodošlice i srdačnosti.

Vaša Iva (na ljetovanju)

Glavna urednica
Iako su me s nepune četiri doveli u tadašnju Končarevu iz mog rodnog grada Rijeke, kompletna sam Trešnjavčanka u punom smislu. Odrastajući uz pogled na dvorište pokojnog Berca koje je bilo puno krošnji trešanja, krušaka i jabuka, penjala sam se k'o klinka na svoja dva stabla trešanja u dvorištu a znala posegnuti i za Bercovim dok je spavao. Uz Trešnjevku me veže 37 godina na istoj adresi, uz tramvajsku prugu nadomak Ljubljanice. Školovanje, prve ljubavi, izlasci na kvart i školsko, vrištanje od smijeha do zore ispred „Pauka“ – sve to samo je dijelom svega što je Trešnjevka utkala u mene. Ono što ja želim dati njoj tek je preda mnom a upravo ovaj portal je sjajna platforma na kojoj to mogu početi ostvarivati. I budem, kontinuirano, jer naša Trešnjevka ne živi na slikama već živi samo u našim doživljajima, našim srcima, u nama Trešnjevčanima.