Posljednja subota Dana Trešnjevke jug 20. svibnja održala se livadama kvartova Jarun i Gajevo. Sunce i toplina izmamili su van male i velike Trešnjevčane, a zabave je bilo napretek. Na štandovima djecu su opet dočekale likovne i druge kreativne radionice, a na dužnosti su također bili sada već nadaleko poznati vatrogasci DVD-a Jarun koji sa svojim šmrkovima naprosto nemaju konkurenciju...

Čast posljednje lokacije ovogodišnjeg slavlja pripala je Gajevu. Brojne udruge i ove su subote postavile svoje štandove na kojima se moglo naći likovnih i obrtničkih radova.

U hladovini gustih krošanja predstavnici su strpljivo i veselo dočekivali građane. Jedna od njih bila je Marija Cvitić, voditeljica iz Stambene zajednice na Trešnjevci koja je izložila radove njihovih osmero korisnika i prikupljala donacije. Neki posjetitelji rado su se okitili njihovim narukvicama, ogrlicama i trakama za kosu.

Mali umjetnici na radionici „Maštokvart“ crtali su izmaštane kvartove. Dok su neki stvarali fontane slatkiša i kotače iz lunaparka, četverogodišnja Vera napravila je malo životinjsko carstvo u kojem kvart dijele konji, psi, zečići i mace, a miševima nikad ne ponestaje sira. Kad su ostale privukla događanja na pozornici ispred mjesnog odbora vješta crtačica ostala je na miru stvarati svoja umjetnička djela.

Ispred pozornice udobno se smjestio Zdenko Bašić, svestrani umjetnik kojeg je na Gajevo doveo Festival dječje knjige. Oko Zdenka se okupila grupica najhrabrijih koji su otvorenih usta i razrogačenih očiju slušali drevne priče o zagrebačkom zmaju, coprnicama, vodenom čovjeku i utopljeniku, vilama vodenkonjima i podvodnim vrtovima. Publika mališana slušala je s velikom pozornošću, a Zdenko je spremno odgovarao na pitanja kako duše mogu disati u šalici pod vodom, ima li u podvodnim špiljama zraka i kakvo bilje raste u podvodnim vrtovima. Odgovori na ta i slična pitanja mogu se pronaći u njegovoj knjizi „Sjeverozapadni vjetar“.

Na parkiralištu kraj pozornice smjestila se ekipa iz DVD-a Jarun koja je malim vatrogascima prepustila u ruke vatrogasne šmrkove. Neumorno su rušili mete od plastičkih boca, a neki su obukli i punu vatrogasnu opremu. Trogodišnji Lovro došao je korak bliže svom snu da postane pravi vatrogasac. Jednoga dana možda će opet nositi kacigu, odijelo i čizme, gasiti požare i spašavati bespomoćne mačke s drveća. Ali Lovro nije bio jedini s plemenitim ciljevima. Zahvaljujući malim entuzijastima s velikim šmrkom stanari Jelašićeve ulice imali su tog dana najčišću cestu u Zagrebu.

Na pozornici i oko nje odvijale su se brojne glazbene i plesne točke. Bend glazbene škole El Musicante izveo je neke od najpoznatijih rock-balada. Usprkos pucanju ne jedne nego čak dvije žice naštimali su se i svirali dalje dokazujući se kao pravi profesionalci.

Plesačice iz plesnog kluba JazzElle za svoj su se nastup spustile među publiku koja im je napravila prostor na livadi ispred pozornice. Plesnom točkom „Tračeraj“ cure su zagrijale atmosferu za večernji dio programa.

Mješoviti zbor KUD Valentinovo izveo je četiri folklorne pjesme, a pjesmom „Žlabrava baba“ pokazali su „kak' to zgleda kad spiju jednu putnu“. Zrele Trešnje i ove su subote otpjevale svoju himnu, a udruga Kamensko za Trešnjevčane je priredila modnu reviju svojih kreacija koje su nosili manekenke i manekeni svih uzrasta. Svi su se divili elegantnim haljinama, a još više hrabrosti najmlađih manekena koji su bez treme osvajali pozornicu i mahali publici.

Večer je završila glazbom. Zborski nastupi orili su se do zalaska sunca. Vitomir Ivanjek, hrvatski pijanist, orguljaš i skladatelj, pratio je zborove na klaviru, mameći poglede crnim cilindrom na glavi. Ekscentrični glazbenik uživao je u atmosferi dok je paralelno svirao, dirigirao i mahao rukama pozivajući publiku da se pridruži i zapjeva s njima.

Ovogodišnji Dani Trešnjevke – jug priveli su se kraju uz jazz koncert Borna Šercar kvarteta. Trešnjevčani su ispratili svibanjsku manifestaciju na kojoj je svaki stanovnik kvarta mogao pronaći nešto za sebe. Kraj će ipak najteže pasti najmlađima koji će se sada morati ponovno priviknuti na surovu stvarnost parkova bez radionica, glazbe, plesa i vatrogasnih šmrkova. A taman kad na njih zaborave ponovno će ih dočekati idućeg proljeća.