Ispred nebodera na u Selskoj 34, poznatog i kao Cigla, u subotu 3. lipnja u 19 sati, okupila se šarolika ekipa. Na klupici ih je čekao Vanja Radovanović voditelj projekta Mapiranje Trešnjevke.

Iskusni šetač i voditelj šetnji za ovaj susret je osmislio nešto drugačije - kvartovsku igru potrage. 

Slične igre igrale su se na prostoru Trešnjevke već desetak puta, a sada su na red došli kvartovi Ciglenica i Pongračevo. U suradnji s oba Mjesna odbora i njihovom zajedničkom inicijativom oživljavanja kvarta, Vanja je obišao cijelo područje i „pripremio teren“ igračima koji će ovoga puta neistraženim ulicama kvarta voditi sami sebe.

Zbog buke uz Selsku, premjestili su se na sunčanu stranu nebodera, uz betonske žardinjere iz kojih se širio miris lavande i ružmarina. Tamo je Vanja sudionicima mogao u miru objasniti pravila igre i podijeliti ih u grupe.

Svaka je grupa dobila kartu na kojoj su označene granice kvartova i papir s 31 pitanjem čiji se odgovori kriju „posijani“ negdje unutar ljubičaste linije na karti.

„Sasvim slučajno poklopilo se da 31 igrač odgovara na 31 pitanje u 31 kvartovskoj ulici“, primijetio je Vanja na početku igre.

Šest je grupa, svaka za sebe, zbilo redove i počelo s čuđenjem i uz smijeh čitati pitanja: „U kojoj se ulici nalazi kuća na čijoj se fasadi nalazi skulptura ljudske glave?“, „Gdje se na krovu kuće nalazi bicikl?“ i „Koliko često se skija u Indoneziji?“.

Vanjino upozorenje da se odgovori ne mogu pronaći na internetu ubrzo se pokazalo točnim. Samo su pravi poznavatelji tog djela Trešnjevke odmah mogli odgovoriti na neka od pitanja, dok su na druga, poput ostalih sudionika odgovore morali potražiti „naslijepo“.

Bilo je potrebno pozorno promatrati oko sebe i paziti na detalje na koje inače ne bi obraćali pozornost. Unutar zadanih 90 minuta morali su odgovoriti na što više pitanja i pojaviti se na završnoj lokaciji.

Ekipe su se žurno zaputile svaka svojim putem. Dok su neki odmah zašli u kvart jednom od brojnih malih ulica, drugi su se popeli do sjeverne granice označenog područja, uz željezničku prugu na Ivanečkoj i tamo razvijali strategiju.

Neke ulice, poput Stubičke, Šenkovečke, Humske i Prudničke, bile su navedene u pitanjima, a ostale kvartovske „artefakte“ morali su jednostavno tražiti u hodu.

Na vratima parkirališta dječjeg vrtića u Humskoj brojali su trokute i kotače, identificirali su nekoliko vrsta stabala te tražili  natpise „Vrlo oštar pas“ i „Pazi vidra“.

Usput su smišljali kako i gdje će skupiti što više različitih pivskih čepova, a Vanja je sve začinio i neočekivanim trik pitanjem o cijeni rakije u podrumskom lokalu „Stefani“.

Šest je izaslanika unutar sat vremena sišlo stepenicama i iznenađenoj konobarici postavilo isto pitanje: „Koja je cijena rakije od oraha (0,5 dl)?“

I svi su dobili isti odgovor: „Ne držimo rakiju od oraha.“, što je bio i točan odgovor na pitanje u kvizu.

Ali nije konobarica bila jedina koja se izravno suočila s invazijom šetača. Igrači su ubrzo postali prepoznatljivi stanarima okolnih ulica i uličica. Dok su ih neki samo s čuđenjem promatrali iz svojih zelenih dvorišta i vrtova, drugi bi ih kratko zaustavili i ispitivali što rade. „Jeste i vi s Mapiranjem Trešnjevke?“, upitali bi tu i tamo neku od ekipa i malo im pripomogli u traženju lokacija.

Raštrkane ekipe povremeno bi se srele u nekoj od uličica, pozdravile se uz zavjerenički osmijeh i nastavile dalje svojim putem. Oni koji su pronašli ofarbanog „Železnog Franceka“ ili otkrili što se nalazi na kraju Slatinske ulice, držali su informacije unutar svojih redova pa se svaka grupa morala zasebno zaputiti u vlastitu potragu.

Putem su uživali u pogledu na male vrtove, cvjetnjake i zelenilo. Vrijeme je curilo dok su svi, polako se usmjeravajući ka zajedničkom cilju, ubrzano tražili nedostajuće odgovore.

Mjesto sastanka bio je Park Kate Šoljić uz Selsku cestu u 21 sat. Padao je mrak, a na cilj je još trebalo donijeti najmanje dva živa mrava!

Tko se snašao u mraku parka, donio je mravce Vanji na uvid kako bi bodovi bili pripisani zaslužnoj ekipi. Bodovi koji su mogli presuditi u završnom zbrajanju.

Na kraju su, s 214 bodova, pobjedu odnijeli Ciglići, ekipa koju je žustro predvodila Ankica, velika poznavateljica najskrivenijih dragulja kvarta. Do posljednje minute Saša je požrtvovno tražio pivske čepove po lokalnim kafićima i prodavaonicama, a najmlađa članica ekipe dovršila je i posljednji „mravlji“ zadatak.

Pomno osmišljena igra navela je sudionike da bolje upoznaju još dva dijela Trešnjevke i da obrate pozornost na detalje koji čine ovaj kvart posebnim, stvarajući pritom nova i neočekivana poznanstva.

Kako Vanja uvijek sačuva poneku zanimljivost za kraj, za ovu je prigodu, kao simboličnu nagradu igračima, donio hrpicu starih časopisa s brojnim informacijama iz zagrebačke povijesti.

Pao je mrak, upalila se ulična rasvjeta, a zabava se bližila kraju. Roditelji i djeca napuštali su park nakon uživanja na subotnjem suncu, a zadovoljni i iscrpljeni šetači, s časopisima pod rukom, razilazili su se, svaki u svojem smjeru. Neki u obližnje zgrade Ciglenice i Pongračeva, a ostali prema drugim djelovima Trešnjevke i dalje.